Jesmo li svjesni da čovjek može da preživi čak i bez nekih organa koje ima, ili dijela drugih? Štaviše, to nisu mali kapaciteti, što znači da se priroda potrudila da nam olakša preživljavanje.

Jedna od mnogih stvari vezanih uz ljudsko tijelo koje ne cijenimo dovoljno je to da ima mnogo rezervnih kapaciteta. Naime, naši organi imaju više ‘rezervi’ nego što će većini nas ikada trebati, piše d. Robert H. Shmerling, s portala Harvard Health Publishing.

„Kao da su naša tijela dizajnirana na osnovu ideje da bi mogla da nam treba pomoć u slučaju bolesti ili povrede. I evo: kad sve krene dobro, rađamo se sa dva zdrava bubrega, ne samo s jednim.

A bubrezi nisu jedini primjer. Dakle, zašto smo ‘izgrađeni’ s prirodnim ‘duplikatima’? I koji su to djelovi tijela koji mogu otkazati, a da postoji ‘zamjena’?

Vjerovatan odgovor je evolucija: Rani ljudi s genetskom strukturom koja je proizvodila organe s ‘viškom’ kapaciteta bili su sposobniji da prežive, napreduju i razmnožavaju se od vrsta koje nisu bile tako građene. Kao rezultat toga, vjerovatnije je da će se geni povezani s dodatnim kapacitetom organa – dakle, dva bubrega, a ne jedan – prenijeti i na buduće generacije.

U međuvremenu, preci koji nisu imali toliko rezerve možda nisu preživjeli dovoljno dugo za reprodukciju, pa zato nisu bili tako uspješni u prenošenju svojih gena. Tokom hiljada godina, ova moć prirodne selekcije dovela je do toga da moderni ljudi imaju ‘rezervu’.

Evo djelimičnog popisa organa kod kojih postoji ‘rezerva’:

Oči: Možete biti savršeno zdravi s jednim okom, iako vam može nedostajati dubinska percepcija i veće vidno polje koje imate s dva. Čak ni gubitak oba oka ne dovodi direktno do lošeg zdravlja, iako sljepilo donosi izazove i utiče na kvalitet života. Osim toga, studije pokazuju da značajno oštećenje vida može povećati rizik od Alzheimerove bolesti.

Uši: Iako nam dva uha omogućavaju lociranje zvukova iz svih smjerova, gubitak sluha na jednom ili oba uha ne utiče odmah na cjelokupno zdravlje. Ali, kao i kod gubitka vida, kvalitet života može biti smanjen gubitkom sluha. Kao i kod gubitka vida, nedavne studije pokazuju da su osobe s oštećenjem sluha izložene povećanom riziku od razvoja kognitivnih problema.

Crijeva: Relativno veliki djelovi tankog i debelog crijeva mogu se ukloniti bez većeg uticaja na zdravlje. Zapravo, cijelo debelo crijevo može se ukloniti bez skraćivanja životnog vijeka osobe, iako mogu uslijediti učestali prolivi ili drugi simptomi . Uklanjanje dijela crijeva relativno je česta operacija (npr. kod raka debelog crijeva) i ne skraćuje životni vijek.

Bubrezi: Većina ljudi može savršeno dobro da živi samo s jednim bubregom. Zato ljudi mogu da doniraju bubreg kome je potreban. Međutim, preostali bubreg mora jače raditi, a rizik od budućeg otkazivanja bubrega se donekle povećava. Osim toga, povreda, infekcija ili druga bolest koja utiče na preostali bubreg može dovesti do zatajenja bubrega brže nego inače.

Pluća: Kada je potrebno, može se ukloniti cijelo plućno krilo, a možete se osloniti na drugo i funkcionisati prilično dobro. Pluća se najčešće uklanjaju zbog tumora, ponekad zbog infekcije ili emfizema.

Jetra: Relativno velik dio jetre može se ukloniti (pod pretpostavkom da je ostatak jetre zdrav) jer ima toliko „rezervnog“ jetrenog tkiva i organ ima sposobnost regeneracije.

Znači li to da su mnogi dijelovi našeg tijela nepovratno potrošni, a neki ipak nisu? Može biti. Ako razmišljamo samo o preživljavanju, mnoge djelove tijela možemo smatrati potrošnim materijalom, ali mogli bismo preživjeti bez slezene, većeg dijela jetre, očiju, ušiju, jednog plućnog krila, jednog bubrega i nekih drugih dijelova tijela. Štaviše, milioni ljudi širom svijeta duguju opstanak baš toj činjenici, a davaoci organa mogu da pomognu onima kojima je potrebno i nastaviti život normalno, prenosi 24sata.