Pitanje koje se nameće ovih dana je kako je moguće da je maltene pred očima javnosti i nadležnih u Višem sudu neko uspio da iskopa tunel dug 30 metara. Za iskopavanje tunela od 30-ak metara koji spaja dvije zgrade nije trebala teška mehanizacija, ali jesu precizne mape, kaže sudski vještak građevinske struke Dragan Žarković.

„Neko je morao dati podatke krajnje tačke tunela, to je morao uraditi sa geodetskom aparaturom i instrumentima i pretpostavljam da je rađen sa ručnim alatom, bez upotrebe nekakvih savremenih pomagala kojima bi se to odradilo brže. Moja pretpostavka je da je to rađeno duži vremenski period možda i noću“, navodi Žarković.

Sudski vještak ukazuje da je zvuk radova kamuflirala dnevna buka, a ne isključuje i savremene tihe mašine, tzv. krtice.

„Onaj ko se bavi ovakvim stvarima, a to su organizovane kriminalne grupe imaju savremenije tehnologije nego oni koji bi trebalo da ih sprečavaju u tome. To je problem Crne Gore“, kaže Žarković.

Tunel je prema prvim procjenama dimenzija metar sa 80 centimetara za šta je moralo biti iskopano oko 18 kubika zemlje, kaže Žarković.

„Nije se to iznijelo iz suda nego iz tog tunela kako se napredovalo naprijed moralo se nazad vraćati i odlgati. Eventualno kasnije ekspedovati negdje, u nekakvih džakovima, vjerovatno noću“, objašnjava Žarković.

On dodaje da za 15 godina iskustva u vještačenju u građevini nije imao nijedan slučaj sličan ovom, i napominje da bi za precizniju analizu bilo potrebno da obiđe depo, kao i tunel, a takav nalaz struke bi, vjeruje, doprinio i istrazi.