Crna Gora je sa podmorskim kablom postala spona Zapadnog Balkana i
Evropske unije i dobila direktan upliv na tržište električne energije,
što će se pozitivno odraziti na cijenu struje koju će plaćati krajnji
potrošači, rekao je u intervjuu Vikend novinama dekan Elektrotehničkog
fakulteta Univerziteta Crne Gore Saša Mujović.
On je ukazao da je EPCG do sada bila jedini snabdjevač potrošača
električnom energijom u Crnoj Gori, te da se sada mijenja čitavo
okruženje.
“Stvara se takozvano deregulisano tržište električne energije gdje
ćete kao krajnji potrošač moći da birate od koga ćete kupiti električnu
energiju. Jedan od moćnih mehanizama prodora na to tržište je upravo
podmorski kabl”, istakao je Mujović.
Naglasio je i da ćemo odmah ćemo početi da osjećamo koristi od
podmorskog kabla, jer je njegov suvlasnik, u iznosu od 20 odsto,
Crnogorski elektroprenosni sistem CGES.
“Od vlasništva nad kablom, a kao posljedica prenosa električne
energije, CGES će, pa i Crna Gora kroz mehanizam poreza, prihodovati oko
300.000 eura na godišnjem nivou. Sa kablom, mi smo spona Zapadnog
Balkana i EU i imamo direktan upliv na tržište električne energije. Čim
imate upliv na tržište električne energije, to znači da više neće
postojati monopol u smislu formiranja cijena električne energije. Kao
što znate, EPCG je do sada bila jedina kompanija zadužena za
snabdijevanje crnogorskog konzuma. Nije bilo alternative, što se svakako
negativno odražavalo na cijenu električne energije. Sada se čitavo
okruženje mijenja, stvara se takozvano deregulisano tržište gdje ćete
kao krajnji potrošač moći da birate od koga ćete kupiti električnu
energiju. Upravo prodor na to tržište vam omogućava energetski kabl”,
smatra Mujović.
Kako dodaje, još jedna stvar koja je, takođe, jako bitna i od koje
ćemo odmah početi da osjećamo benefite, je što se Crnoj Gori preko kabla
omogućava veća energetska fleksibilnost.
“To znači da možete praviti ovakve kalkulacije: u nekom trenutku,
zbog aktuelne cijene energije na tržištu, mnogo je ekonomski isplativije
da električnu energiju koju Crna Gora proizvede ne troši crnogorsko
domaćinstvo, nego da se ta energiju preko kabla izveze i proda, a da
potrebe vlastitog konzuma podmirite uvozom na osnovu dugoročnih ugovora
koje imate.
Dodatno, osnova dobrog rada, odnosno mjera pouzdanosti
elektroenergetskog sistema, je količina raspoložive rezerve. Ukoliko se
desi neka havarija, na primjer ispad Termoelektrane Pljevlja,
nedostajuću energiju morate obezbijediti ili iz sopstvene rezerve, koja
može biti veoma skupa, ili uvesti restrikcije u isporuci električne
energije potrošačima. U situaciji kada vam je na raspolaganju kabl, u
momentu ispada ili havarije, možete odmah imati raspoloživu havarijsku
rezervu, što čini da potrošači ne osjete bilo kakav poremećaj i da
njihovo nesmetano funkcionisanje ne bude ugroženo. Dakle, bez dileme,
podmorski kabl je jedan od najvećih realizovanih projekata u Crnoj Gori
sa višestrukim pozitivnim efektima po državu i crnogorski
elektroenergetski sistem”, pojašnjava dekan ETF-a.
Energetsku politiku države ocjenjuje vrlo pozitivno.
“Veoma je izvjesna realizacija dva velika projekta solarna elektrana,
koja se gradi na Briskoj gori, nedaleko od Ulcinja, kapaciteta 250
megavata (MW), što je jako velika elektrana za naše prilike. Gradnja tog
objekta počeće tokom 2020. godine, a rok za izgradnju traje 18 mjeseci.
Kad gradite takav objekat, morate pripremiti svu prateću
infrastrukturu, pa je u planu izgradnja trafostanice Bar 2. Čim pravite
nove trafostanice, energetska situacija u tom dijelu regiona će biti
mnogo povoljnija i nećete imati ispade i preopterećenja kakva su bila
tokom ljetnjih mjeseci”, ocjenjuje Mujović.
Dodaje da je drugi projekat, čija je izgradnja planirana za 2021.
godinu, vjetroelektrana Gvozd snage 50 MW. Prema nekim istraživanjima,
ona bi trebalo da bude bolja od vjetroelektrane na Krnovu, zbog
“kvaliteta” vjetra, tj. njegove brzine i konstantnosti, što će
rezultirati da raspoloživost elektrane tokom cijele godine bude veća.
“Strategijom razvoja energetike do 2030. godine predviđena su još su
dva projekta. Jedan je hidroelektrana na rijeci Komarnici, snage oko 160
Mw. Navijam da se taj projekat realizuje. Graditi solarne i
vjetroelektrane je dobro i u skladu sa evropskim trendovima i težnjom za
očuvanjem životne sredine. Međutim, te elektrane stvaraju dosta velike
probleme pri planiranju njihovog korišćenja, usljed varijabilne
raspoloživosti sunčeve energije i energije vjetra. Komarnica je stabilan
izvor električne energije, upravo onakav kakav je potreban Crnoj Gori i
realizacija tog projekta bi bila veoma važna”, navodi dekan ETF-a.
Prema njegovim riječima, drugi blok Termoelektrane ne treba Crnoj
Gori, ukoliko bi bio kao prvi blok, jer je to neodrživo sa ekološkog
aspekta.
“Međutim, imate čitav niz mjera koje vam omogućavaju da ugalj postane ekološko gorivo i da sama elektrana ne bude štetna po životno okruženje. Zato, ne treba se libiti pričati o termoelektranama, niti odbacivati prirodno bogatstvo uglja kojeg imamo. Treba biti racionalan i naći rješenje koje neće nikoga ugrožavati. Drugi blok Termoelektrane Pljevlja je projekat planiran Strategijom razvoja energetike do 2030. godine. Ipak, iz moje perspektive i sa aspekta znanja kojim raspolažem, ovaj projekat je najmanje izvjestan da će biti realizovan”, zaključuje Mujović.
Pročitajte još