Novim zakonom o radu, koji je Skupština usvojila krajem protekle godine, radnici će biti obavezni da se u slučaju kršenja svojih prava za zaštitu prvo obrate Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova, pa tek onda sudovima, što u Autonomnom građanskom pokretu (AGP) smatraju nepovoljnim po zaposlene. Iz AGP-a su za „Dan” ukazali da će od takvog zakonskog rješenja, slučajno ili ne, najveću korist imati upravo oni koji su pisali zakon, odnosno članovi radne grupe, koji su u isto vrijeme i arbitri.

Imali smo prilike da pisce zakona slušamo kako srčano brane novi zakon o radu. Nakon malog istraživanja, došli smo do saznanja da su gospoda Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata, i Zoran Ratković, generalni direktor Direktorata za rad u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, kao i Vesna Simović Zvicer, profesorica na Univerzitetu Crne Gore, Suzana Radulović, generalna sekretarka Unije poslodavca, kao i veliki broj zaposlenih u Ministarstvu rada i to baš u direktoratu gospodina Ratkovića, te zaposleni u stručnoj službi Saveza sindikata, kao i sindikalne „vođe”, arbitri i, gle „slučajnosti”, baš su oni odlučivali o tome kako će izgledati novi zakon o radu. Sada je jasnije šta je posrijedi. Naime, gore pomenuti će od svakog postupka imati po 50 eura i očigledno da je to bio motiv – da dok se radnici budu borili za svoja prava oni inkasiraju značajnu sumu novca od svih nas koji plaćamo porez. Ako nam ovakvi članovi radne grupe za izradu novog zakona kroje kapu, zbog čega onda ne bi i za druga zakonska rješenja pronašli svoj lični interes – ističu u AGP-u.

Oni ukazuju da je još jedan problem to što će svi radnici koji se susretni sa problemom morati da dođu u Podgoricu, jer Agencija radi samo u tom gradu, a pošto ona nema kapaciteta, moraće se zapošljavati novi zaposleni na teret građana.

Takođe, radnici neće imati pravo na plaćenu pomoć stručnih lica, vještaka ni advokata, neće imati plaćene troškove puta na ročište, a i moraće da se suočavaju sa svojim poslodavcem, što se na sudu rješava sa punomoćnikom. Naknada štete u ovakvim uslovima gubi svoj smisao, je se neće isplatiti pokretati postupak za sume koje ne mogu pokriti troškove advokata, vještaka i puta, koje svakako plaćao onaj koji izgubi spor. A gle čuda, država, odnosno građani i isti ti radnici koji će biti zakinuti za dio koji im pripada, iz budžeta će plaćati nove zaposlene u Agenciji i arbitre koji će po svakom postupku dobiti po 50 eura – ističu u AGP-u.

Iz AGP-a pitaju u kakvom to pravcu idemo sa ovakvim zakonskim rješenjima.

– Predstavnik penzionera glasa protiv povećanja penzija penzionerima, predstavnici radnika brane i predlažu zakonska rješenja koja značajno otežavaju položaj radnika, zaposleni u državi direktno rade protiv države, vrijeme je da se zapitamo do kada ćemo da ćutimo i trpimo. Moramo biti veoma pažljivi pri izboru svojih predstavnika. Autonomni građanski pokret će se boriti za zakonska rješenja koja su u javnom i opštem radničkom intresu i neće ostati nijema kada uoči ovolika nepravda – poručuju iz tog pokreta.

Otkaz i za nezgodan pogled

AGP ističe da krovni zakon koji reguliše radni odnos je Zakon o radu. Oni postavljaju i pitanje zašto je nakon pet godina rada na tom aktu on ekspresno usvojen po skraćenom postupku.

Poslanici koji imaju na dnevnom redu još mnogo zakona ne mogu se sa njim ni pošteno upoznati. Kada je Vlada Crne Gore usvojila Predlog zakona i uputila ga u Skupštinu Crne Gore, prirodno je bilo da se omogući poslanicima da se sa njim upoznaju, međutim, zakon je stavljen na dnevni red ekspresno, a već poslednje dvije godine je dorađivan van očiju javnosti i radnika Crne Gore. Zakon donosi neka poboljšanja koja niko neće moći da koristi, ali je pored toga pun novih nepovoljnosti po radnike Crne Gore, i sada one koji su bili u radnom odnosu na neodređeno dovodi u položaj da im se prekine radni odnos, jer je poslodavac dobio neograničeo ovlašćenje da bez vođenja disciplinskog postupka uručuje otkaze i za nezgodan pogled ako mu se ne svidi – ističu u AGP-u.