Broj odluka donesenih na osnovu Sporazuma o priznanju krivice pred Višim sudom u Podgorici veći je za 190 odsto u ovoj godini u odnosu na 2016, a kod osnovnih sudova za 50 odsto, podaci su Sudskog savjeta dostavljeni Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Sporazum o priznanju krivice uveden je 2009. godine u crnogorski Zakonik o krivičnom postupku, s ciljem da dovede do bržeg okončanja krivičnog postupka i smanjenja troškova u slučajevima u kojima su nastupile višemilionske šteta po budžet kao u slučaju budvanskih afera.

Da li je njegova široka primjena ugrozila interes pravičnosti i dovela do zloupotreba u donošenju, po širu pravnu i laičku javnost, nerazumnih odluka?

Primjeri

Jedna od odluka, koja je donesena po Sporazumu o priznanju krivice, je slučaj u kome je policajac M.Z. pretukao maloljetnika i nanio mu teške tjelesne povrede a za učinjeno djelo dobio kaznu od dva i po mjeseca zatvora pred podgoričkim Osnovnim sudom, krajem novembra.

Da li u primjeni Sporazuma o priznanju krivice dolazi do zloupotrebe, pitanje je RSE koje je ostalo je bez odgovora u vrhu crnogorskog pravosuđa.

Kakva se poruka šalje crnogorskoj javnosti ako je je diler Rožajac, na istoku Crne Gore, Dž.L. za prodaju droge u dvorištu osnovne škole u Rožajama (dva puta u toku istog dana) kažnjen sa šest mjeseci zatvora pred Višim sudom u Bijelom Polju, poslije sporazumnog priznanja krivice.

Ni na ovo pitanje vrh crnogorskog pravosuđa nije dao odgovor RSE.

„Ne može da izazove ništa dobro u javnosti“, kaže advokat Branislav Lutovac, komentarišući konkretne primjere i poruku koja se kaznenom politikom šalje crnogorskoj javnosti. Lutovac za RSE objašnjava da se Sporazum u posljednje vrijeme sve češće primjenjuje jer se, kaže, „tu ide do ublažavanje kazne ispod zakonskog“ minimuma.

Veće kazne za sječu šume, nego milionske prevare

„U dva slučaja koja navodite su nedopustivo blage kazne. To nije dobra poruka koja se šalje javnosti Crne Gore“, rekao je za RSE advokat Dragan Šoć komentarišući konkretne slučajeve.

„To sigurno nije poruka koja treba da se pošalje onoj široj javnosti, koja posmatra. Bar za takva dijela, znači prodaja droge u dvorištu osnovne škole, to bi moralo mnogo strože da se kazni. A i svaka zloupotreba sile od strane onih koji imaju monopol sile prema bilo kojem građaninu, a posebno ako je to maloljetno lice, morala bi mnogo strožije da se kažnjava po mom sudu“, ocijenio je Šoć za RSE napominjući da sa stanovišta nekog predmeta može tužilac da bude zadovoljan, „on je riješio predmet“.

„Sud takođe zadovoljan jer je riješio predmet“, kazao je Šoć navodeći da nije detaljnije upoznat sa sudskom praksom.

Advokat Branislav Lutovac smatra da je neophodno da se u praksi pokaže „da ovaj Institut ipak treba da ima svoju svrhu“.

„A to je da ipak dokazuje da se i pomoću njega ostvaruje pravda, a ne da se dovodi do nejednakosti od slučaja do slučaja“, kazao je Lutovac. On za RSE navodi primjer kojim ilustruje stanje u crnogorskoj sudskoj praksi.

„U dosta slučajeva a ja sam navodio primjer čovjeka koji je za šumsku krađu, što je posjekao pet kubika smrče, dobio četiri godine zatvora, a ovamo za milionske pronevjere dobija se po godinu dana zatvora. Znači, to apsolutno nije pravično i pravedno“, kazao je Lutovac.

Ocjena Vrhovnog suda, tužioca i ministra

S druge strane, iz kabineta prve žene crnogorskog sudstva Vesne Medenice u odgovoru na upit RSE je saopšteno da je „predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore primijetila širu primjenu Sporazuma o priznanju krivice u praksi“ ali da „nezavisno od toga da li su presude stekle pravosnažnost, ne komentariše pojedinačne slučajeve“.

„Nije u nadležnosti predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore (VSCG) da ocjenjuje da li dolazi do zloupotrebe Sporazuma o priznanju krivice u primjeni, imajući u vidu da o uslovima priznanja krivice za krivično djelo koje se stavlja na teret osumnjičenom, odnosno okrivljenom, pregovaraju stranke i branilac, te da o podnijetim sporazumima o priznanju krivice odlučuju nižestepeni sudovi, u okviru postupka predviđenim Zakonikom o krivičnom postupku“, navodi u odgovoru za RSE Vesna Medenica.

Sličan odgovor RSE je dobio i od v.d. Vrhovnog državnog tužioca (VDT) Ivice Stankovića koji je naveo da u slučajevima o svemu „u konačnom odlučuje sud“.

„Kao vršilac dužnosti VDT ne mogu da komentarišem pojedinačne predmete, pogotovo kada nijesam imao uvid u spise predmeta“, navedeno je o odgovorima RSE dostavljenim iz kabineta Stankovića.

Ministar pravde Crne Gore Zoran Pažin nije komentarisao pitanja RSE, a u dopisu iz njegovog kabineta je navedeno:

„Pitanja koja ste postavili su u nadležnosti Tužilaštva“, stoji u odgovoru iz kabineta ministra Pažina.

Advokat Branislav Lutovac kaže da je Crna Gora preuzela institut sporazumnog priznanja krivice preuzela iz anglosaksonskog prava, a u Zakoniku o krivičnom postupku je od 2009.

U jednoj godini 157 odluka

Ali da je „de facto zaživio unazad tri-četiri godine, da se ovako masovnije primjenjuje“ u krivično-procesnoj praksi. Lutovac objašnjava zbog čega, po njegovom mišljenu došlo do masovnije primjene.

„U dosta slučajeva tužilaštvo da bi izbjeglo ovaj kontradiktorni dokazni postupak gdje treba da ulože dodatne napore da bi dokazalo krivicu, predlaže da se prihvati ovaj Institut okrivljenog, ali to isto pravo ima i branilac okrivljenog kao i sam okrivljeni da predloži tužiocu da zaključe Sporazum o priznanju krivice. To se u posljednje vrijeme sve češće radi, jer kao što sam rekao, tu se ide do ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma. I to odgovara odbrani a takođe, odgovara i tužilaštvu. Jer na osnovu tog sporazuma o priznanju krivice može da dokazuje krivicu i drugih saizvršilaca koji nijesu priznali to krivično djelo. Tako da im je to jak argument u kontradiktornom dokaznom postupku“, objasnio je Lutovac.

Na osnovu Sporazuma o priznaju krivice pred Višim sudom u Podgorici u 2019. godini donijeto 157 odluka a u 2016. bilo ih je 54. Svi crnogorski osnovni sudovi u 2016. donijeli su ukupno 77 odluka na osnovu Sporazuma o priznanju krivice a u ovoj godini taj broj je 117, podaci su koje su na upit RSE dostavljeni iz Sudskog savjeta.

RADIO SLOBODNA EVROPA