Crna Gora je najljepša iz vazduha, kaže u razgovoru za Antenu M pilot Vojske Crne Gore Jovan Radeta.
On
je za naš poratal objasnio svoj put do sadašnje profesije i kazao nam
je da danas ima jednak motiv za posao pilota kao i na
početku. Razgovarali smo i o novim helikopterima BELL kao i savjetima za
buduće pilote.
Antena M: Kada se kod Vas prvi put javila želja i ideja da vaša profesija bude – pilot?
Radeta:
Prva želja da budem pilot javila mi se još u djetinjstvu. Definitivnu
odluku sam donio još u osnovnoj školi kada je bila raspisana akcija
„Najljepše pismo pilotu“. Napisao sam pismo iz dječijeg srca koje je
pronašlo odjek kod ljudi koji su bili u komisiji i dobio sam nagradu da
se družim sa vojnim pilotima. Za tih sedam dana smo obišli sve aerodrome
na prostoru bivše Jugoslavije. Tada sam imao 12 godina i kroz sve to
putovanje želja je u meni sazrela. Iako mali imao sam neki cilj a to je
da upišem vazduhoplovnu gimnaziju u Mostaru. Kad sam to saopštio
roditeljima oni u početku nijesu bili oduševljeni. Kada sam konkurisao
za upis u gimnaziju u Mostaru selekcija je bila dosta jaka, skoro 3.000
kandidata je konkurisalo za prvu godinu. U maju 1991. završio sam sve
preglede, zadovoljio uslove i kriterijume i u avgustu 1991. su mi javili
da sam primljen.
Antena M: Ispričajte nam Vaš put od odluke do vašeg prvog radnog dana.
Radeta:
Kada sma krenuo u vojnu školu to je bio početak moje odluke da krenem
tim putem. Poslije završetka vazduhoplovne vojne gimnazije nastavio sam
školovanje na Vazduhoplovnoj vojnoj akademiji. Sa 23 godine sam dobio
letački znak pilota.
Antena
M: Mnogi koji su željeli, kao i Vi, da budu piloti, na kraju su
odustali, kada su vidjeli koliko je zapravo čovjeku potrebno da bude
spreman za to. Da li su tačne te priče, da onaj ko želi da bude pilot
mora da bude, što se kod nas kaže “zdrav kao drijen“?
Radeta:
Ta priča uvijek prati pilota i to je istina. Kad se kaže da je neko
pilot smatramo da je to kompletna osoba i da je psihofizički zdrava i
spremna na maksimalna naprezanja. Na početku mog školovanja nas je u
generaciji bilo 72 a akademiju je završilo samo nas 12. Selektivni
zdravstveni pregledi se sastoje od opštih pregleda, pa specijalističkih
pregleda, procjene, skrining testova i na kraju kada se utvrdi da je
pilot potpuno zdrav postoje dodatni pregledi koje pilot mora da
zadovolji a to je da bude podvrgnut maksimalnim naprezanjima
fiziološkim. Pregledima tipa održavanje čiste svijesti na velikoj
visini, jakim ugaonim ubrzanjima centrifugalnim silama, e to je nešto
što ne zavisi od nas. Tokom tih pregleda mogu da se otkriju neke
skrivene mane koje čovjek tokom normalnog života ne osjeća ali na
određenim opterećenjima i naprezanjima to se manifestuje kroz određene
zdravstvene parametre.
Antena M: Koliko često imate ljekarske preglede i kontrole?
Radeta:
Ljekarski pregledi za vojnog pilota se rade na godišnjem nivou. Ukoliko
se desi da se „probije“ zakazani termin, pilot je van operativne
upotrebe dok ne završi taj pregled.
Antena
M: Već 20 godina ste pilot, da li se u vašem poslu javilo zasićenje
nakon toliko vremena, ili je to profesija koja svaki put kada se
odvojite od zemlje nosi novi adrenalin?
Radeta: Kod
mene želja da postanem pilot nije bila trenutna, nije bila impulsivna.
Ona se stvorila i pratila me tokom čitave karijere, lagano je rasla i
meni davala motiv koji čovjek treba da ima da bi dostigao svoj cilj. I
dan danas imam jednak motiv za ovaj posao, ako ne i jači nego što sam
imao na početku. Bez dobrog motiva nema ni dobrog profesionalizma.
Antena M: Koliko ste već u Vojsci Crne Gore i na kojim pozicijama ste bili?
Radeta:
Profesionalnu vojnu karijeru sam započeo u oktobru 1999. i čitav moj
put je školski išao. Prva dužnost, nakon završetka akademije, mi je bila
da budem pilot u avijacijskom odjeljenju, nakon toga sam postao prvi
pilot u tom odjeljenja, nakon toga komandir avijacijskog odjeljenja, pa
sam obavljao dužnosti pomoćnika komandanta za navigaciju i nakon toga
sam obavljao dužnost komandira eskadrile. Poslije te funkcije sam
postavljen za načelnika odsjeka za bezbjednost letjenja. Trenutno se
nalazim na dužnosti načelnika za operacije u komandi vazduhoplovstva.
Antena M: MO nabavilo je nove BELL helikoptere, a stići će ih još. Koliko je ta nabavka značajna za Crnu Goru?
Radeta:
Nabavka novih helokoptera je važan projekat ne samo za Vojsku Crne Gore
već i za državu uopšte. Crna Gora baštini tradiciju vazduhoplovstva u
proteklih 100 godina. Mnogi piloti iz Crne Gore ostavili su svoj potpis
na nebu širom svijeta, tako da ta tradicija razvoja vazduhoplovstva
traje sve ovo vrijeme. Crna Gora je napravila značajan iskorak u odnosu
na zemlje regiona kada se odlučila za nabavku potpuno nove flote. Novi
helikopteri Bell u potpunosti su poboljšali naš operativni način
djelovanja. Trenutno imamo tri nova helikoptera Bell 412 i osposobljene
pilote da izvršavaju sve namjenske zadatke. Ja sam imao sreću da budem
jedan od četiri pilota koji su prvi pošli na školovanje u SAD i uspješno
sam završio tu obuku. Sada uvodim lagano mlađe pilote u operativnu
upotrebu na helikopteru Bell 412.
Antena M: Kakvi su Vam sada letački zadaci?
Radeta:
Zadaci se sastoje od redovne letačke obuke koju provodimo sa mlađim
pilotima. A pored obuke imamo namjenske zadatke koji se realizuju kroz
prevoženje tereta i ljudstva, kroz rad sa dizalicom, izviđanje iz
vazdušnog prostora, gašenje požara…
Antena M: Letjeli ste vjerovatno bezbroj puta iznad Crne Gore, koji dio je najljepši iz vazduha?
Radeta:
Objektivno i nepristrasno, Crna Gora je najljepša iz vazduha. Tako mala
zemlja, a toliko različitosti u terenu to ne možete nigdje da vidite.
Ne mogu posebno da izdvojim koji je reljef Crne Gore najljepši, jer
imate sjeverni dio sa Prokletijama, Durmitorom, Komovima koji u jednom
momentu podsjećaju na Dolomite iz Italije. Zatim imate visorovan na
Žabljaku koji možete da poredite sa visoravnima na Alpima. I svako taj
primorski dio koji ima karakteristike jedne od najljepših obala u
Evropi. Možda bih malo izdvojio Bokokotorski zaliv jer je trenutno moja
porodica tamo i uvijek sa ljepotom i emocijom pogledam na Bokokotorski
zaliv.
Antena M: Neka anegdota…
Radeta:
Bio sam treća godina akademije. 27. januara 1997. sam imao kontrolni
let za samostalno letjenje na mlaznom avionu sa tadašnjim instruktorom
koji je bio strog starješina, ali vrlo pravičan. Poletjeli smo oko osam
sati, jak je vjetar bio, borio sam se da vodim avion po zadanim
elementima vježbe i na slijetanju sa svim tim vanrednim procedurama.
Vjetar je bio veoma jak 15m u sekundi na udare. Kad smo sletjeli on mi
je rekao da sam prošao i pitao da li smijem sam da letim po vjetru. To
je bilo vrlo interesantno pitanje i promišljeno sa njegove strane. Ja
nisam sumnjao u sebe i rekao sam mu ako vi smatrate da mogu, ja smijem.
On mi je rekao dobro, ideš, vjetar ti je jak dobar, procijeni uslove. Ja
sam startovao avion, odredio sve potrebne provjere. Kad sam krenuo u
voženje, vjetar je isto bio jak i u momentu pred izlazak na pistu, pred
dobijanje odobrenja za polijetanje, toranj mi je javio da je tiho, bez
vjetra i odradio sam svoj prvi samostalni let bez vjetra. Uvijek je
važila priča da Bog čuva pitomce, odnosno studente pilote i to je zaista
istina.
Antena
M: Za kraj, šta biste poručili svim onim mladim ljudima koji trenutno
sjede u školskim klupama, i maštaju da jednog dana postanu piloti?
Radeta: Mladim ljudima bih poručio da procijene svoje snage, da zaista osjete ono što bi željeli da rade, da ne rade posao koji ne vole, da rade i da budu marljivi i vrijedni u onome što žele da ostvare. Put do svakog posla, profesije kojom će se baviti nije lak i jednostavan. Ako procijenimo naše želje i motive, imamo dobru podršku od porodice mislim da je put za svakog mladog čovjeka danas lakše ostvariti nego nekad. Mladima bih poručio da rade, da se trude, da uče strane jezike, da slušaju roditelje i savjete onih koji su uspjeli da realizuju svoje želje.
Pročitajte još