Bjelopoljka Anđela Tvrdišić već nekoliko godina se bavi crtanjem. Svaki slobodan trenutak koristi da se prepusti čarima umjetnosti, prenese magiju na papir i od svakodnevice pobjegne u svoj mali, ali ušuškani svijet u kojem može da izrazi kreativnost i stvori djela koja mnoge oduševljavaju. Od nespretnih dječijih crteža urađenih nevještom, malom rukom pa do onih koje stvara sada jedno je sigurno – ova maturantkinja Srednje elektro-ekonomske škole iz Bijelog Polja svojim radovima nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
„Ljubav prema crtanju bila je oduvijek prisutna. Još odmalena moja soba je bila ispunjena bojankama, bojicama i nespretno nacrtanim dječijim radovima. Kao mlađa, bavila sam se sportom i jedno vrijeme to mi je bila glavna okupacija. Ali, pored toga, moji roditelji su otkrili da imam dara i za umjetnost i nisu željeli da taj dar zapostavim ili odbacim“, počinje Anđela priču .
Tako je ova učenica Srednje ekonomske škole u Bijelom Polju odlučila
da uskladi svoje obaveze i uvijek nađe vremena za ono što je istinski
ispunjava. Zadnjih pet godina u njenoj sobi možete vidjeti
najraznovrsnije portrete koji su, kako kažu oni koji su vidjeli crteže,
toliko vjerodostojni i ’samo što ne progovore’.
„Na početku, pri svakom završenom radu išla bih do
članova porodice i pitala ih da li prepoznaju nacrtani lik. Koliko bih
bila srećna kada bi ga prepoznali isto toliko bih bila i razočarana kada
bi pokušali da prikriju nedoumicu i neznanje u vezi sa tim koga sam
nacrtala.“
No, sve su to bili podsticaji da napreduje i svim čulima uživa u svom
kutku umjetnosti. To joj je, priznaje, bijeg od svakodnevnih obaveza i
vid opuštanja koji sebi svakodnevno priušti.
„Kad god odlučim da nacrtam neki rad trudim se da sve obaveze
prije toga završim kako me ne bi sputavale i kako bih se što više mogla
posvetiti crtanju. Jer crtanje samo po sebi zahtijeva pažnju i detalje
pa kad god imam slobodnog vremena nešto nacrtam, makar to bio i običan
crtež u mom dnevniku ili neki zahtjevniji portret“, priča naša sagovornica.
Ne krije da najviše uživa u crtanju portreta javnih ličnosti a upravo
je jedan takav nedavno završio i u domu glumca Milutina Mime Karadžića.
„Portret Mime Karadžića došao je sasvim neočekivano. Vidio je moj rad koji sam nacrtala još prije par godina na Instagramu i pitao me kako da dođe do njega. Bila sam oduševljena ali isto tako sam i vjerovala da bih ga sada mogla nacrtati bolje i preciznije. Tako smo došli do dogovora da uradim još jedan portret a Mima je izabrao fotografiju koju želi da nacrtam. Rad je trebalo da mu odnese njegov kolega koji je takođe iz Bijelog Polja“, kaže Anđela .
„Pri ’putovanju’ mog rada sa nestrpljenjem sam očekivala kada
će stići u njegove ruke i kada ću čuti njegovu reakciju. Zahvalio se i
poslao mi fotografiju kako drži ovaj rad. Raduje me i čast mi je što
jedan takav, prije svega čovjek i glumac, ima upravo moj rad“, priča naša sagovornica.
Pored Karadžića, njene radove su primijetile i brojne druge poznate ličnosti.
„Veći dio uspjeha pridajem i tome kada rad ne bude samo još
jedan list u fascikli već kada dopre do tih ljudi. Tako su moje portrete
vidjeli i prepoznali američki vloger George Janko, grčki glumac
Theocharis Ioannidis, glumica Aleksandra Tomić, Sergej Trifunović i još
par drugih. Svaka njihova reakcija bila je pozitivna, puna topline i
podrške. Sve je to podstrek da idem dalje“, kaže Anđela za naš portal.
Pored crtanja velika ljubav su joj i knjige i filmovi jer se, kako
kaže, upravo ono najljepše što nas nadahnjuje iz umjetnosti crpi.
„Omiljeni dio dana mi je kada suvam kafu i sa knjigom i
olovkom u ruci, makar nakratko, pobjegnem od realnosti i otputujem u
neki drugi svijet koji samo uz umjetnost mogu vidjeti. Ona me opušta i
iz nje crpim pozitivnu energiju. Uz knjige i umjetnost sam generalno
upoznala mnogo stvari i to je prava mjera za sve. Nešto što nikada neće
iščeznuti jer će uvijek postojati neki zaljubljenik u umjetnost“, priča naša sagovornica i dodaje:
„Treba da otklonimo svu negativnu energiju, razvedrimo se i
iz ovog svijeta, ma kakav on bio, upijamo samo one pozitivne zrake. Mi
krojimo naš život, nekada uspješno a nekada ne. Nekad se jednostavno
upletemo i pomrsimo konce. Ali, bitno je da kroz život naučimo da budemo
dobar krojač a nadam se da će mi za moj materijal služiti umjetnost,
ljubav i dobra energija.“
Kao maturantkinja Srednje elektro-ekonomske škole, na prekretnici je
kada je u pitanju odabir budućeg zanimanja. Iako je u dilemi šta
konkretno odabrati, sigurna je da je njen put okrenut ka umjetnosti.
Književnost je ono što je ipunjava ali i crtanje će uvijek ići ruku pod
ruku sa njom.
„ Mislim da je odabir budućeg zanimanja jedna od važnijih
životnih odluka i nadam se da ću moći da radim ono što volim. A to što
volim u vezi je sa književnošću i crtanjem. Najveću podršku da se bavim
pisanjem pružaju mi prijatelji i profesorica književnosti. Daju mi mnogo
komplimenata koji mi podižu samopouzdanje a sa druge strane znaju i da
prekore i kažu da će mi zamjeriti ukoliko se ne budem bavila pisanjem“, priča nam Anđela kroz osmijeh.
Nada se da će baš jednog dana, pored prepoznatljivih crteža, u rukama
držati i sopstvenu knjigu. No, u svemu je ključna i podrška najbližih
koja ni u jednom trenutku nije izostala. Porodica je ta koja joj daje
vjetar u leđa i uči je da od snova nikada ne treba odustati.
Naročito je, kaže, ponosna na svoje sestre kojima takođe prenosi ljubav ka umjetnosti.
„Mlađa sestra Verica je uvijek ta koja postavlja pitanja kada
ću joj opet nešto nacrtati ili ispričati priču. Najdraže mi je kada
kaže da kada poraste želi da bude kao ja. Odmalena želim da joj usadim
ljubav prema umjetnošću i naravno da joj pomognem i da zajedno ulažemo u
ono što želi i voli“, priča naša sagovornica.
A do tada radiće na sebi i razvijati svoj talenat. Uostalom, kada nešto volite samo je nebo granica.
„Kuda god moj put bude vodio nadam se da ću se baviti pisanjem, crtanjem i da ću njegovati svoju umjetnost. Stremim ka tome i nadam se da će ovaj talenat, a prije svega trud, rezultirati uspjehom“, zaključuje Anđela .
Pročitajte još