U Crnoj Gori i Srbiji za nepunu godinu dana dogodila su se tri masovna zločina u kojima je živote izgubilo 27 osoba, a isto toliko je ranjeno. Masovne ubice usmrtile su desetoro djece, a među ubijenima je mnogo mladih koji su tek bili zakoračili u životne borbe i izazove. Masovni zločini koji su se prošle sedmice, u razmaku od dva dana, dogodili u Beogradu i u selima u okolini Mladenovca zavili su u crno Srbiju, a tuga i šok prelili su se preko granica, u zemlje regiona, gdje su još uvijek svježe rane na ratne devedesete i na pogibije nedužnih civila, među kojima je bio i veliki broj djece. Mnogi dječji životi izgubljeni su i prilikom NATO bombardovanja SRJ 1999. godine. Tuge i tragedije kao da su, nažalost, postale svakodnevica na ovim prostorima.

Mnogo se proteklih dana pisalo i govorilo o masovnim zločinima u Srbiji. Stručnjaci raznih profila pokušavali su da proniknu u svijest trinaestogodišnjeg K.K. iz Beograda, koji je, 3. maja, napravio masakr u OŠ „Vladislav Ribnikar“, koju je pohađao, usmrtivši iz pištolja osmoro svojih drugara i radnika obezbjeđenja i ranivši sedmoro. Pokušavaju da razjasne i kakva je to mračna sila 4. maja natjerala Uroša Blažića (21) da u selima kod Mladenovca liši života osam osoba i rani 14. Odgovori se nižu, ali pitanja i dalje ostaju. Jedno je sigurno, ljudi su tužni, uplašeni, prestravljeni…

Osim tuge zbog izgubljenih života, neka se jeza uvukla u duše ljudi i njihove domove zbog zla koje je isplivalo na površinu s najstrašnijim posljedicama.

I Crna Gora je, nažalost, prije nepunu godinu bila glavna tema u medijima zbog masovnog zločina koji se 12. avgusta dogodio na Cetinju. Još uvijek su svježa sjećanja na taj avgustovski dan, kada je tridesetčetvorogodišnji Vuk Borilović brutalno ubio 10 osoba, od čega dvoje djece od osam i jedanaest godina. Šestoro je ranjeno, tri osobe su bile životno ugrožene. Borilović je ubijen u razmjeni vatre.

Borilović je tog dana oko 15.30 ušao u stan kod svojih podstanara i na vratima ubio jedanaestogodišnjeg dječaka, potom i njegovog tri godine mlađeg brata, a onda je pucao i u njihovu majku Natašu Martinović. U narednih 45 minuta, na oko 80 metara razdaljine od njegove kuće, ubio je još sedam ljudi i ranio šestoro. Nadležni su objasnili da je nakon ubistva Martinovića ušao u komšijsku kuću, gdje je ubio starije sugrađane – Danijelu i Dimitrija Drecuna i teško ranio njihovog unuka Aleksandra Drecuna (32). Na pragu te kuće ubio je i njihovog sina Rajka Drecuna (56).

Borilović je ubio i komšiju Milana Mitrovića (37), a potom i svog ujaka Gorana Đurišića (54), a onda je silazeći niz ulicu usmrtio i komšinice Aleksandru (52) i Danijelu Radunović (51). Opasan sa dva redenika metaka i s puškom u ruci, skrenuo je ka kući komšije I.J. i zvao ga da izađe napolje. Ranio je Slavicu Zvicer, Filipa Đurkovića, Milevu Ramadanović i Darinku Čelebić, kao i policajca Ljubišu Maksimovića, koji je pokušavao da ga savlada.

Nakon masakra na Cetinju, mediji su podsjetili na najveća masovna ubistva u Crnoj Gori u prethodnom periodu, kada je porodica Novaković zvjerski likvidirana 1965. godine u Sutomoru. Petko Novaković (55), njegova majka Anđa (85) i kćerke Vera (13) i Veselinka (8) ubijeni su od nepoznatih počinilaca u zločinu koji je u februaru te godine potresao cijelu Jugoslaviju. Prije trideset godina, 3. juna 1992, Kosta Damjanović (22) ubio je devetoro mještana u selu Pušonjski Do kod Pljevalja, a potom je i on ubijen. Godinu kasnije, u naselju Čokrlije u bjelopoljskoj opštini, maloljetni M.C. (14) ubio je članove najuže porodice – roditelje, brata, trogodišnjeg sestrića i babu, a potom počinio samoubistvo. U Bijelom Polju se te 1993. dogodio još jedan zločin, kada je Novo Sošić (44) usmrtio četvoro bliskih rođaka u njihovom domu. Među ubijenima je bilo dvoje djece od 12 i osam godina, a preživio je samo jedanaestogodišnji dječak. Srđan Stamenković iz Niša i još pet osoba poginuli su 2001. u Beranama kada je minirana trospratnica u centru grada. Milan Zeković usmrtio je 2006. godine petočlanu porodicu u njihovoj kući u Zelenici kraj Herceg Novog. Među žrtvama su bila tri dječaka od 12, 10 i šest godina. Bivši policajac Slavko Milović iz Andrijevice 2012. godine je u Rijeci Marsenića ubio troje ljudi. Nakon što je usmrtio tasta, taštu i šuraka, počinio je samoubistvo.

Za dvije decenije u Srbiji pet masovnih zločina

U protekle dvije decenije u Srbiji je, kako je podsjetio RTS, zabilježeno pet masovnih ubistava. Navodno narušeni porodični odnosi bili su motiv Draganu Čediću da u Leskovcu 2002. godine ubije bivšu suprugu i još šest osoba. Tom prilikom Čedić je ranio još četiri osobe. Posle zločina ubica je nestao. Njegovo beživotno tijelo pronađeno je 40 dana kasnije u ataru jednog leskovačkog sela. Pet godina kasnije, u julu 2007. godine, na mapu masovnih zločina upisan je Jabukovac kod Negotina. Tamo jeNikola Radosavljević iz lovačke puške ubio devetoro i ranio dvoje ljudi. Među žrtvama je bilo i petnaestogodišnje dijete. Radisavljević je poslije zločina uhapšen na groblju. Ubistvo 13 mještana sela Velika Ivanča kod Mladenovca najmasovniji je zločin zabilježen u Srbiji. U aprilu 2013, Ljubiša Bogdanović ubio je 12 odraslih i dvogodišnje dijete. Kada je vidio policiju, Bogdanović je pucao u sebe. Umro je nekoliko dana kasnije.

U maju 2015. godine, dan poslije svadbe, mladoženjin otac Rade Šefer ubio je šest osoba. Na kraju je i sam izgubio život. U julu 2016. Siniša Zlatić je u kafiću u Žitištu ubio svoju suprugu i još četiri osobe. U pucnjavi je ranjena 21 osoba. Zlatić je uhapšen i osuđen na 40 godina zatvora.