Uprkos tome što se u ljekarskom izvještaju navodi da je Nikšićanin Jovan Mrvaljević poslije hapšenja “bez vidljivih povreda” Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je nakon analize video snimaka izuzetih sa nadzornih kamera unutar policijskih prostorija da se oko pola sata od ljekarskog pregleda otežano kretao, oslanjajući se na policijskog službenika. Ombudsman je u mišljenju o slučaju policijske torture nad Mrvaljevićem ukazao da su pripadnici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije povrijedili ustavna prava ovog Nikšićanina. Mrvaljević je uhapšen krajem 2020. godine, a iako je osim davljenja i gušenja bio i brutalno prebijen, u ljekarskom izvještaju nakon što je doveden u Urgentni centar konstatovano je da nema vidljivih povreda.

Pripadnici Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije u kojoj su bili, pod komandom Mirka Banovića, Petar Lazović, Predrag Jestrović, Jugoslav Raičević, Slobodan Mićković, Ivan Đoković, Ivan Stamatović, Željko Radunović, Dražen Miranović, Sead Luboder, Vuk Šuković, Momo Mirković, Mirko Đukić, Milorad Mitrović i Neško Jaredić, sudeći prema nalazima Europola i transkriptima razgovora nekih od njih, činili su, prisustvovali ili su znali da se čine krivična djela torture nad uhapšenim ljudima, prenio je nedavno „Libertas“.

Mrvaljević je, kako se navodi, u pritužbi i razgovoru sa predstavnicima Zaštitnika naveo da je u toku 2020. godine doživio torturu i mučenje od policijskih timova, Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije (SBPOKK), prvi put u julu 2020.godine. Rekao je da su policijski službenici upali u njegov stan u Nikšiću, da su ga tukli, maltretirali, mučili, ucjenjivali, prijetili silovanjem i ubistvom, ali i da će nauditi njegovoj nevjenčanoj supruzi i majki, tražeći da lažno svjedoči, da radi za „škaljarski klan“ i da ima zadatak da likvidira određena lica. 

Potom je tvrdio da je zlostavljanje tada nastavljeno u CB Nikšić gdje su ga skinuli golog i snimali telefonom, da ga je policijski službenik šamarao, a potom sa ostalim kolegama ubacio u auto i prisilio da na pištolju, koji je bio u autu izvađen iz neke kese, ostavi otiske i da mu je prijetio da će napakovati ubistvo.

Po njegovoj tvrdnji, zlostavljanje se ponovilo 30. decembra te 2020. godine, nakon što je Interventna policija u Nikšiću zaustavila vozilo u kom su bili on i njegovi prijatelji, a u kom je pronađen pištolj. 

„Dalje navodi, da su ga poslije nekog vremena izveli u hol policijske zgrade CB Nikšić, gdje je vidio više maskiranih policajaca; da su mu se smijali i dobacivali, da su ga uveli u njihov ‘BMW X5’ i rekli mu, da znaju i da je bolje da prizna da je spremao likvidacije; da je govorio da nema pojma o čemu se radi, da siromašno živi i da se bavi prodajom kola. Međutim, oni su ga, psovali, vikali, prijetili psihički i fizički maltretirali, da su prijetili da će da mu siluju nevjenčanu suprugu i da će ga ubiti, kako bi iznudili priznanje“, navodi se u dokumentu Ombudsmana.

Opisao je da su ga čizmama šutirali, da je gubio više puta svijest, da je prepoznao jednu osobu koja je počela da ga davi rukama i udara šakama po glavi, uz sve to prijeteći i psujući ga.

„Onda su ga odveli u Urgentni blok Kliničkog centra Crne Gore u polusvjesnom stanju, gdje nije mogao stajati na nogama i da je zato bio smješten u bolnička kolica, a doktoricu su požurivali i govorili joj da mu nije ništa“, citira se navod podnosioca pritužbe. 

U jednom trenutku, navodi se, podnosilac pritužbe se sjeća da je dva puta dolazio k sebi na putu do Kliničkog centra, dok ga je policijski službenik koji se nalazio na mjestu suvozača šamarao da mu se vrati svijest, govoreći „dobro je sine, drži se, šta napravismo, tu smo, evo nas u bolnicu, niko brže do bolnice nije stigao, ispravi se“.

„Sljedeće čega se sjećam jeste da su me stavili u kolica i potom odvezli do doktora na osnovu čega sam shvatio da se nalazim u bolnici. Nakon što je doktor počeo da me pregleda, čuo sam da je pitao službenike policije šta mi je, na što su mu isti rekli da imam šećer i da im trebam, samo da se oporavim i da idem sa njima. Sjećam se da su mi dali injekciju u predjelu desne butine, bromazepam i prikopčali su mi infuziju, kako bi mi se opustili mišići od stresa i od šoka. Nakon otprilike sat vremena, kada su mi se mišići opustili, policijski službenici su me opet odveli do vozila marke ‘BMW X5’, crne boje i ja sam ih pitao da dobijem medicinsku dokumentaciju na što su mi oni rekli „dobro je, dobićeš to“. Dok sam boravio u bolnici, pojavio se policijski službenik koji je sjedio na mjestu suvozača tokom vožnje do Podgorice, ali ovog puta bez fantomke i ukapirao sam da se radi o starijem čovjeku koji ima oko 40 godina, sijede kose, koji mi je tom prilikom rekao „Da se dogovorimo, kad ovo završimo, smiri se i idemo kući odmah poslije, samo da daš izjavu. Hoćeš li nas tužiti? Nećeš, nije ovdje bilo ništa strašno“, na što sam mu ja odgovorio, da ih neću tužiti iz straha da ću opet doživjeti torturu od njih“, piše u nalazu Ombudsmana. 

Osvrćući se konkrentno na sam događaj, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda podsjeća da je u praksi međnarodnih tijela ranije prepoznato da je rizik od zlostavljanja najveći u prvim satima lišavanja slobode.

„U tom smislu, Evropski komitet za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja dosljedno ističe važnost tri proceduralne garancije uspostavljene u cilju zaštite od zlostavljanja, odnosno, pravo na pristup advokatu, pravo na pristup doktoru i pravo na da treće lice po izboru bude obaviješteno. To pretpostavlja da su osobe lišene slobode o tim pravima uredno obaviještene, usmeno nakon privođenja i, što je prije moguće, pisanim putem, na jeziku koji one razumiju. Ovo “trojstvo prava“ trebalo bi se primjenjivati od samog početka lišenja slobode od strane policije – to jest, kada je dotična osoba dužna ostati u policiji. Primjenjeno na okolnosti konkretnog slučaja, zaključuje se da niti jedna od navedenih garancija nije sprovedena u praksi“, naveo je Ombudsman.

Kako se napominje, iz spisa predmeta se ne može zaključiti da je podnosilac pritužbe obaviješten o pravu na advokata niti da je dobio priliku da bilo koga, na bilo koji način, obavijesti o mjerama i radnjama koje su preduzete prema njemu, a pri činjenici da mu je telefon odmah oduzet, u vezi sa čim mu je izdata potvrda o oduzimanju predmeta.

„Zaštitnik je već primjetio da je ljekarski pregled podnosioca pritužbe izvršen uz nadzor postupajućeg službenika SPBOKK- a, po odluci postupajućeg službenika, a ne doktora, iz čega se može zaključiti da podnosilac pritužbe nije bio u prilici da se slobodno izrazi i eventualno prijavi zlostavljanje. Sa tim u vezi, Zaštitnik primjećuje da se iz izvještaja ljekara specijaliste br. protokola 23197 od dana 31. decembra 2020. godine zaključuje da su postupajući službenici govorili u ime podnosioca pritužbe: ”doveden od policije, koji navode da je tokom hapšenja nastupilo gušenje, ubrzano disanje, stezanje šaka”, dok se u izvještaju ne navodi da je podnosilac pritužbe bilo šta rekao“, piše u dokumentu. 

Iako se u ljekarskom izvještaju navodi da je podnosilac pritužbe “bez vidljivih povreda”, Zaštitnik primjećuje da iz službene zabilješke Odjeljenja za unutrašnju kontrolu rada policije sačinjenje na okolnosti pregleda i analize video snimaka izuzetih sa nadzornih kamera koje su postavljene unutar službenih prostorija SBPOKK-a proizilazi da 31. decembra 2020. godine u 01:52:37 časova službenici SBPOKK-a privode jedno lice.

„Koje se otežano kreće zanoseći desnom nogom i potom se oslanja na policijskog službenika bezuspješno pokušavajući desnom nogom da napravi lučni pokret unazad, a koje lice je nesumnjivo podnosilac pritužbe koji je neposredno prije toga bio na ljekarskom pregledu (ljekarski izvještaj sačinjen u 01:24:07)“, piše u nalazu Ombudsmana. 

„Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka, utvrđenih činjenice i primjene relevantnog međunarodnog prava i domaćeg zakonodavstva, pridržavajući se načela pravde i pravičnosti, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda zaključuje da je SBPOKK svojim postupanjem povrijedio član 29 Ustava Crne Gore (o lišenju slobode.prim.at), odnosno član pet Evropske konvencije o ljudskim pravima, na štetu podnosioca pritužbe“, navodi se u nalazu Ombudsmana.