Muškatle spadaju u grupu najpopularnijeg cvijeća. Osim toga što prelijepo izgledaju, nisu zahtjevne za njegu, a cijena je takođe veoma pristupačna. Mogu se nabaviti u raznim bojama, vole svjetlija mjesta, ali ne previše jako sunce.

Da bi izgledale raskošno potrebno ih je adekvatno njegovati, pa evo i nekoliko savjeta uz koje će vaše muškatle biti najljepše.

• Muškatle ne vole previsoke temperature, kao ni hladno vrijeme, a najpogodnije temperature za njihovo gajenje jesu od 10 do 27 stepeni.
• Kako bi uvek izgledale sviježe, potrebno ih je redovno zalivati, ali umjereno. Neophodno je da biljke imaju dovoljno vlage, da listovi ne bi uvenuli. Previše vlage i pretjerano zalivanje izaziva truljenje korjena i zato zemljište treba da bude ravnomjerno vlažno. U kasnim popodnevnim časovima, ako noći nisu hladne mogu da se poprskaju odstajalom vodom, piše agropress.org.rs.
• Početak proljeća idealno je vrijeme da se muškatle orežu i zasliju, dok bi poželjno bilo presaditi ih.
• Prihranjuje se đubrivom za muškatle, ili đubrivom za cvjetnice. Tokom vegetacije prihranu muškatla treba obavljati zalivanjem 1-2 puta nedeljno rastvorom za muškatle. Muškatle se, kao ni ostale biljke čiji listovi imaju dlačice, ne smiju prihranjivati prskanjem preko listova.

Kako presaditi i razmnožiti muškatle?

Muškatle se razmnožavaju sjemenom ili uzimanjem reznica zdravih, sočnih biljaka, a optimalno vrijeme za to je ljeto. Reznice na ožiljavanje treba staviti u topao, peščani, umjereno vlažan kompost. Razmnožavanje sjemenom zahtjeva da sjeme bude svježe, jer brzo gubi klijavost. Muškatle zimi treba držati u sobi na prozoru, jer im takva temperatura pogoduje.

Tople i potpuno mračne prostorije nisu pogodne za prezimljavanje muškatli jer mogu dovesti do prijevremenog kretanja muškatli, stvaranje tankih blijedih izdanaka i iscrpljivanje biljke. Tokom zime stalno treba uklanjati osušene listove.

I muškatle mogu da se razbole. Evo kako da to prepoznate i kako da ih liječite.

Najčešća bolest muškatle je bakterijska pegavost lista (Xsanthomonas pelargonii). Na naličju starijeg lišća pojavljuju se uljaste providne tačkice, koje zatim prerastaju u okrugle pege sa crvenkastim ili sivim središnjim dijelom i žutozelenom perifernom zonom. Pege zatim postaju vidljive i sa lica lišća. Često se više pega međusobna spaja, stvarajući veća oboljela mlesta (fleke), koja su često oivičena nervima. Jače napadnuti listovi se suše.

Oboljele listove treba odstraniti i spaliti. Jače napadnute biljke počupati i uništiti. Kod zalivanja ne kvasiti listove. Temperaturu i relativnu vlažnost vazduha snižavati češćim provjetravanjem. Preventivno tretirati fungicidima na bazi bakra. Reznice uzimati samo od potpuno zdravih biljaka, odnosno od takvih koje najmanje poslednjih šest mjeseci nisu pokazivale nikakve znakove bolesti.