Predsjednički izbori u Crnoj Gori do sada su tri puta ulazili u drugi krug, doduše nijednom u nezavisnoj državi. Sva tri puta to se dogodilo tokom devedesetih.

Najprije je predsjednik biran u drugom krugu 1990. godine. Iako je kandidat Saveza komunista Momir Bulatović u prvom krugu osvojio gotovo 63 odsto glasova, tadašnja su pravila nalagala kako dva kandidata sa najvećim brojem glasova, bez obzira na osvojene procente, moraju u drugi krug. A tamo je Bulatović pobijedio kandidata Saveza reformskih snaga Ljubišu Stankovića, pri čemu je odnos procenata bio 78-22.

Tri godine kasnije, birači u Crnoj Gori opet su birali predsjednika u drugom krugu. Još jednom je tamo bio Bulatović, ovog puta kao kandidat Demokratske partije socijalista, a njegov oponent bio je nezavisni kandidat Branko Kostić. Bulatović je tada osvojio 63 odsto glasova, a Kostić blizu 37.

Najčuveniji drugi krug dogodio se 1997. godine. Nakon raskola unutar Demokratske partije socijalista, njen kandidat za predsjednika bio je Milo Đukanović, dok je ispred novoformirane Socijalističke narodne partije na izborima nastupio dotadašnji predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović.

Bulatović je u prvom krugu osvojio više glasova od Đukanovića, uz najmanju razliku u istoriji predsjedničkih izbora – svega 0,74 odsto. No, u drugom krugu dogodio se obrt, te je Đukanović postao predsjednik. On je tada imao 50,8 procenata glasova, a Bulatović 49,2.