Od svih „problemčića“ koji su pratile ovogodišnji početak školske godine – a bilo ih je dosta – jedan je, ipak, bio poseban.
Roditelji koji danima nijesu slali djecu u školu, direktorica koja je otišla na bolovanje, iako zvanično ništa nije zgriješila, vraćanje časova nastavniku maternjeg jezika koji tvrdi da je diskriminisan jer je Srbin, hiruški precizno odslikava sve boljke ovog društva.
Riječ je o JU OŠ „Mataruge“ u Pljevljima, direktorici Vanji Marković i nastavniku Bojanu Strunjašu.
Široj javnosti Strunjaš je poznat odavno, od kada je još kao student predvodio proteste sa namjerom da spasu srpski jezik od crnogorskog. U međuvremenu smo ga gledali kao poslanika Srpske radikalne stranke, ali i kao omiljenog profesora predmeta koji se zvanično naziva „crnogorski-srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost“.
Nije prvi put da djaci traže Strunjaša: Nije ovo prvi put da djeca traže da im predaje baš profesor Strunjaš. Učenici nekoliko odjeljenja Srednje stručne škole u Pljevljima 2012. nijesu danima pohađali nastavu, neki od njih su i štrajkovali glađu, jer je Strunjaš dobio otkaz. Dvije godine kasnije kada je opet bio bez posla, jer je u međuvremnu radio u jednoj seoskoj školi, je govorio :
„Imam veliki broj dokaza za nacionalnu i vjersku diskriminaciju. Ostao sam bez posla zbog nacionalne i vjerske pripadnosti, ali bih želio da budem poslednji kome se to desilo. Država u kojoj te progone samo zato sto si pripadnik drugog naroda i drugom se bogu moliš, nije država u kojoj se srećno živi i koja ima svijetlu budućnost“.
Ove školske godine, kada je dobio manji fond časova nego što je imao, roditelji 28 đaka su odlučili da ne šalju djecu u školu. U međuvremenu, Strunjašu su časovi vraćeni, ali roditelji nijesu bili zadovoljni. Tražili su ostavku direktorice Vanje Marković. Da bi se djeca vratila u školske klupe, kompromis je nadjen – direktorica je na bolovanju.
Direktorica sve radila po zakonu: Prema zvaničnom nalazu Prosvjetne inspekcije, direktorica nije prekšila zakon kada kada nije angažovala Strunjaša da predaje maternji jezik. Pojašnjeno je da je sve uradila, što nije a trebala je, pa je naknadno ispravila i zaključeno da je sve bilo po zakonu. Kako je, onda, Strunjašu vraćen fond časova, nije najjasnije. Ono što je međutim jasno je da Strunjaš godinama nema stalan posao i da je po raznim školama radi na osnovu ugovora na određeno. Zašto i kako, e to se već ne zna. Ovako, daje se za pravo tvrdnjama da ga diskrimišu razni direktori po nacionalnoj osnovi. A direktora teško da ima koji nije po volji ministru obrazovanja iliti vladajućoj koaliciji.
Drugo je pitanje kako Strunjaš predaje taj „nepostojeći“ crnogorski jezik, protiv kojeg se javno i glasno borio. Zanimljivo bi bilo danas čuti što kaže na pitanje – postoji li crnogorski jezik? Koji bi trebalo obavezno da se izučava u školama u kojima radi.
Zašto niko ne sankcioniše roditelje – Treće je pitanje – zašto niko nije sankcionisao roditelje koji ne šalju djecu u osnovnu školu jer im se ne sviđa direktorica i njene odluke? Imali su opciju. Uvijek mogu ispisati dijete i upisati ga u drugu školu. Što oni nijesu učinili. Već su dizali hajku. Za one koji ne znaju, osnovna škola je kod nas obavezna. Pravni osnov je u ovom slučaju neupitan.
U međuvremenu, Ministarstvo prosvjete se ne oglašava. Iako je najavilo da će to učiniti nakon nalaza Prosvjetne inspekcije.
Za sada je epilog – direktorica koja je zvanično sve radila po zakonu je na bolovanju, raspisan je konkurs za nastavnika crnogorsko-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika, dok se konkurs ne okonča Strunjaš predaje, djeca su u klupama.
Ko pobjeđuje u igri moći: Ko će biti žrtvovan u ovoj igri moći, brzo ćemo vidjeti. No, nekako se nameće pitanje – ima li sa ovom situacijom sličnosti kada pacijentova rodbina pravi haos u Kliničkom centru tražeći da ih operiše doktor koji im se sviđa. Tada se svi zgranjavaju, iako je u pitanju život, pa se donekle može razumjeti takvo ponašanje. U ovom slučaju, iako je manji ulog, svi ćute. Ne treba zaboraviti da su truli kompromisi najgori kompromisi.
Pročitajte još