Preko interneta je moguće naručiti gotovo sve pa i drogu. Majka učenika jedne podgoričke škole je prije desetak dana medijima otkrila da zahvaljujući društvenim mrežama kao što su Instagram ili Fejsbuk dileri droge pronalaze put do kupaca među kojima često budu i maloljetnici.
Prevencija
– Rješenje ovog problema
prije svega leži u prevenciji,
odnosno da roditelji moraju
preduzeti sve moguće mjere
kojim se prevenira interesovanje i potreba da dijete
uopšte ikad posegne za drogom – kazao je za Pobjedu,
izvršni direktor nevladine
organizacije Preporod Darko Bulajić.
Drogu naručenu preko
društvenih mreža, dostavljaju osobe na skuterima, sa
kacigama, da kupac – dijete
ne može znati ko mu je
prodao drogu.
– Droga se ne dešava nekom
tamo dalekom. Droge ima u
Crnoj Gori i postoji mogućnost i da se vaše dijete
nađe u lošoj situaciji. Možda ste preduzeli sve što ste
kao roditelj tog momenta
procjenjivali da umijete i
možete uraditi za svoje dijete. Isto tako je uradila i
većina roditelja čija se djeca
danas drogiraju. Želim da
kažem da može biti nedovoljno. Zato nikad ne
prestajte komunicirati sa
svojom djecom – poručio je
Bulajić.
Bulajić navodi da Preporod
ni u jednoj svojoj kancelariji
ili savjetovalištu nijesu radili sa zavisnicima koji su
drogu nabavljali preko
društvenih mreža ali da ima
određena saznanja kada je u
pitanju ovaj način prodaje
narkotika.
– U Preporodu nijesmo imali ovakvih slučajeva, niti u
jednoj našoj kancelariji i
savjetovalištu. Ali smo čuli
od kolega da su imali
ovakvih slučajeva i da su to
zatvorene grupe. Komunicira se samo ,,po preporuci“
– pojašnjava Bulajić.
On navodi da profili preko
kojih se prodaje droga budu
aktivni po sedmicu nakon
čega se gase.
Drogu naručenu preko
društvenih mreža, dostavljaju osobe na skuterima, sa
kacigama, da kupac – dijete
ne može znati ko mu je
prodao drogu.
– Daš novac, dobiješ paketić,
i gas. Ponavljam da pretpostavljam. Pretpostavljam,
takođe, da se radi o mlađim
osobama, koje još puno
loših stvari nijesu doživjele
od svog drogiranja, pa ih i
roditelji teže detektuju i
primjećuju simptome.
Posljedice
– Takve osobe, na počecima
zavisničkog staža i ne traže
pomoć. Još nijesu počeli da
osjećaju ozbiljnije posljedice svoje pogrešne odluke,
da se odupru prilici da konzumiraju bilo koju psihoaktivnu supstancu – navodi
Bulajić.
Prvi koji ima najviše šanse
da otkrije da se djete drogira
su roditelji. Međutim, u strahu da djete ne bude stigmatizovano, oni najčešće odlučuju da slučaj ne prijave školi
niti policiji i odlučuju da samostalno i u tajnosti rješavaju novonastali problem.
Bulajić navodi da nadležne
institucije nemaju ni podatak koliko je punoljetnih
zavisnika/ca, a kojih je sigurno preko 90 odsto od ukupne zavisničke populacije
Iz bogatog iskustva, Bulajić
poručuje roditeljima da
skrivanjem problema odustaju i od minimalne šanse
da ga riješe i pomognu
djetetu i izvedu ga na pravi
put.
– Još nijesam vidio da se od
takve vrste ophođenja iko
okoristio. Naprotiv. Problem
bi narastao, i svakako bi
došao momenat kada ga više
nije ni moguće skriti. Zato je
bolje što prije da se krene u
proces tretiranja problema.
Što se prije krene raste vjerovatnoća da ishod bude uspješan – poručuje Bulajić.
On insistira na tome da
roditelji kontaktiraju nadležne instance i daju što je
moguće više informacija koje bi mogle poslužiti da se
riješi problem u koji je njihovo dijete zapalo.
O broju maloljetnika koji su
zavisnici o drogama nema
tačnih podataka, samo se
mođe pretpostaviti.
Bulajić navodi da nadležne
institucije nemaju ni podatak koliko je punoljetnih
zavisnika/ca, a kojih je sigurno preko 90 odsto od ukupne zavisničke populacije.
Kada su pitanju neophodni
koraci koje treba da preduzme država ali i njeni
građani u iskorjenjavanju
problema narkomanije
među najmlađima, Bulajić
ističe da se radi o kompleksnoj problematici.
– Teško je odgovoriti na ovako kompleksno pitanje, ali
vjerujem da je više pravaca
kojima bi se trebalo kretati
da se značajnije umanji stopa zloupotrebe psihoaktivnih supstanci kod maloljetnika – kazao je Bulajić.
Iskorjenjavanje problema zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, Bulajić vidi kroz detaljnu edukaciju od ranijih razreda osnovne škole, podrške pri osmišljavanju slobodnog vremena kod djece, motivisanost nastavnog kadra, edukacija roditelja i staratelja, ali i edukacija edukatora. Bulajić zaključuje da je početak pravog rješenja zavisnosti od droga kada se ova problematika nađe među top prioritetima donosilaca odluka u Crnoj Gori.
Pročitajte još