EU je postavila jasan cilj, a to je dekarbonizacija energetskog sektora, a planirana izgradnja drugog bloka Termoelektrane Pljevlja nikako se ne uklapa u tu priču, ocijenila je projektni koordinator u Grin houmu Dijana Milev Čavor.

Prema njenim riječima, sve veći broj zemalja članica EU udaljava se od uglja, a u 2017. godini snaga termoelektrana smanjena je za 50.000 megavati. Podsjeća da je 11 zemalja EU već zatvorilo ili najavilo zatvaranje svojih postrojenja na ugalj do 2030. godine, Francuska do 2023, a Velika Britanija do 2025. godine.

„U tom smislu povećan je i cilj udjela obnovljivih izvora energije (OIE) koji će se duplirati sa 17 odsto u 2015. na 34 procenta do 2030. godine. Dok ugalj postaje sve skuplji, cijena OIE u Evropi sve više padaju, pa je tako u 2017. godini cijena solarne energije i energije vjetra bila niža od cijene uglja, čija upotreba u Evropi opada već petu godinu zaredom. Strože zakonodavstvo u vezi sa zagađenjem životne sredine i različiti vidovi naknade za emisije ugljen-dioksida, zajedno sa ubrzanim padom cijena proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije doprinose tome da ugalj više nije ekonomičan izvor energije“, kazala je Milev Čavor. Ona je pojasnila da su, kako bi se EU usmjerila ka pravcu koji je više usklađen sa ciljevima Pariskog sporazuma o klimi, usvojeni novi tehnički standardi za velika ložišta, poznati i kao referentni dokumenti o najboljim dostupnim tehnologijama (LCP BREF), koji definišu najbolje raspoložive tehnike za kontrolu zagađenja i ograničenje emisija.

„U ovom trenutku, većina planiranih novih elektrana na Zapadnom Balkanu će prekršiti ova pravila, a posljednja izgrađena elektrana u regionu, Stanari u Bosni i Hercegovini, već krši ove standarde EU, zbog čega je „zastarjela“ manje od dvije godine od početka rada“, kazala je Milev Čavor.

Ona je navela da je posebno bitno i da je Sistem za trgovanje emisijama EU (EU ETS), koji je kamen temeljac politike EU za borbu protiv klimatskih promjena i ključni mehanizam za smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte, ojačao, pa je cijena emisionih jedinica ugljen-dioksida za dvije godine sa 5,2 eura porasla na 15,55 eura.

„Praktično nijedna od planiranih novih TE na Balkanu nema cijenu ugljen-dioksida uključenu u studiju izvodljivosti. Predviđanja su da će cijene ugljen-dioksida rasti veoma brzo u narednim godinama, pošto Evropska komisija preduzima sve korake kako bi smanjila preveliku ponudu emisionih jedinica na tržištu, a porast cijena koji se očekuje ide od 25 do 35 eura do 2030. godine“.

Objašnjava da kada Crna Gora postane članica EU, odmah će postati i dio EU ETS-a.

„Za članice Evropske unije ne postoji mehanizam kojim bi se mogla odložiti primjena ETS- a“, pojasnila je Milev Čavor.

Da Vlada ne odustaje od planiranja gradnje drugog bloka govori i tvrdnja državnog sekretara u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Saše Radulovića. On je nakon sastanka Pododbora za transport, energetiku, životnu sredinu i regionalnu politiku EK prošlog mjeseca u Briselu, rekao da će drugi blok imati projektovanu opremu za smanjenje emisija zagađujućih materija u vazduh, neophodnu za dobijanje integrisane dozvole. Vlada je krajem prošle godine raskinula ugovor sa češkom kompanijom Škoda Praha, nakon što ta kompanija nije uspjela da obezbijedi finansijera za drugi blok TE.

„Crna Gora je mali emiter gasova i njeno učešće u ukupnim globalnim emisijama iznosi svega 0,009 odsto. Prilikom definisanja namjeravanog doprinosa Crne Gore globalnom smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte, posebno je uzeta u obzir izgradnja Drugog bloka, kao i očekivano ograničenje rada postojećeg na 20.000 radnih časova od 2018. do 2023. godina. Drugi blok imaće projektovanu opremu za smanjenje emisija zagađujućih materija u vazduh, neophodnu za dobijanje integrisane dozvole. Takođe, veća energetska efikasnost novog bloka doprinijeće smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte, uz primjenu „najbolje dostupne tehnologije” propisane evropskim referentnim dokumentima“, kazao je tada Radulović.

TE u regionu najveći zagađivači

Zemlje Zapadnog Balkana su izvor najvećih zagađivača među termoelektranama na ugalj u čitavoj Evropi. Godišnje emisije iz 16 postrojenja ukupnog kapaciteta 16 gigavata na Zapadnom Balkanu skoro da su jednake kao emisije svih 296 postojećih postrojenja (156 gigavata u 28 zemalja EU, pri čemu postoje planovi izgradnje novih termoelektrana kapaciteta oko šet gigavata do 2030. godine.