Saopštenje kojim želimo podsjetiti građane Pljevalja na ljude koji su nepravedno zapostavljeni i zaboravljeni upravo od onih za koje se borio

U novembru, sada već daleke 1993. godine preminuo je pljevljak Aleksandar Cane Janićijević, Veterinar po struci, vizionar po opredeljenju, bio je pokretač i inicijator mnogih događaja i akcija za bolja Pljevlja. Borac za zdraviju životnu sredinu koju Pljavlja i pljevljaci nisu imali. Janićijević je bio zagovornik očuvanja svega onoga starog a vrijednog, po čemu su se Pljevlja razlikovala i bila ispred mnogih drugih gradova i sredina. Zaljubljen u svoja Pljevlja, pun fantastičnih ideja, neiscrpne energije, borac za zdravu životnu sredinu i čistu Taru, okupljao je ljude sličnih i istih ideja. Kao stalni saradnik “Pljevaljskih novina” objavljivao je brojene tekstove koji će ostati kao svjedočanstvo i značajni dokumenti o jednoj borbi, čovječnosti i humanosti.

Dvadeset četiri godine kasnije, Cana Janićijevića se sjeti samo predsjednik Opštine u svojim nadahnutim govorima, kada se želi obračunati sa svojim neistomišljenicima iz civilnog sektora, tako što pomene ovog začetnika građanskog buntai čovjeka koji nije želio da se miri sa sudbinom koju su Pljevljima decenijama unazad kovali podgorički vlastodršci uz svesrdnu asistenciju domaćih skutonoša.

Za ovog vizionara zaštita životne sredine, očuvanje tradicionalnih vrijednosti, prirodnih dobara i zdravlje građana su uvijek bili na prvom mjestu. Ekološko Društvo „Biserka“, čiji je Cane bio predsjednik je prestalo sa radom i ugašeno je po sili zakona 2012 godine, ali na svu sreću, njegov rad je prošle godine obnovljen i ono bar postoji, ako ništa drugo, a onda kao simbol prvog ekološkog društva u bivšoj SFRJ.

Niko se za sve ove godine, nakon njegove smrti nije sjetio da se na bilo koji način „oduži“ čovjeku koji se borio za bolji život svih nas, da recimo, pokrene inicijativu da se dio grada ili neka od ulica u Pljevljima nazovu njegovim imenom, a Cane je zaslužio i mnogo više.

Nije dobio ni ulicu sa svojim imenom ni na periferiji grada. Niko od dosadašnjih vlastodržaca nikada nije našao za potrebu da predloži, da bar neka makar i slijepa ulica ili sokak nazovu imenom Aleksandra Janićijevića. O podizanju spomenika u rodnom gradu da i ne govorimo. Umjesto toga lokalni političari su imena ulica predlagali i usvajali po nazivima sela iz kojih su došli, tako da danas imamo čitav spektar zvučnih naziva ulica poput: Bobovske, Gotovuške, Premćanske, Boljanićke, Tarske, Glasinačke, Žabljačke i drugih.

Teško je objasniti zašto je to tako, ali jedno je sigurno, a to je da je Cane gledao veoma daleko, toliko daleko da ni dan danas odgovorni i samohvalni pojedinci na vlasti, raznih političkih opredeljenja, još uvijek nisu, niti mogu shvatiti veličinu njegove ideje koju je zagovarao, a kamoli da je realizuju. Cane nije htio i nije želio da ćuti i da nijemo posmatra put u sunovrat, kao što su svih ovih godina Pljevljaci, pomireni sa sudbinom, uglavnom ćutali i posmatrali apokalipsu.

U najzagađenijem gradu Evrope,

06. 2017. godine. NVO „Breznica“ Pljevlja