Pljevljak Faruk Bašić staračke dane preživljava u privremenom smještaju za lica bez stana uz socijalnu pomoć od 33 eura. Suočen je sa brojnim nedaćama, jer praktično za svaki dan u mjesecu ima da potroši po jedan euro. U smještaju su loši uslovi, a kako tvrdi, česte su provale i krađe.

• Život sa 33 eura nije dostojan čovjeka, ali trpim. Moja bolest i problemi koje imam sa poremećenim centrom za ravnotežu nedozvoljavaju mi da se bavim nekim fizičkim poslom, kako bih dodatno mogao zaraditi novac za život – kaže Bašić.

On objašnjava da je posebno teško zimi kada su temperature u Pljevljima ispod nule. Krov nad glavom ima zahvaljujući Centru za rad i socijalno staranje, ali nema električnu energiju, jer je struja isključena. Ni drva nema dovoljno za loženje.

• Dobio sam metar drva za ogrev od socijalnog, ali šta je to za našu dugu i hladnu pljevaljsku zimu – jada se Bašić. Oskudicu u hrani i drugim potrepštinama prati i hladnoća. Prema njegovim riječima nije moguće spremiti hranu bez struje i loženja drveta i uglja, tako da je svaki suvi obrok znatno skuplji. S druge strane, suva hrana izaziva brojne probleme u organizmu. Sreća je, kaže Bašić, što je februar imao 28 dana, ali je teško što je naišao hladni talas koji je sve smrzo.

• Sada nemam drugog izbora nego da trpim. Svaka pomoć dobro dođe. Na žalost, sve je manje ljudi koji mogu da pomognu, a sve više onih kojima treba pomoć. U svakom slučaju, zahvaljujući pomoći preživljavam, jer zaista nijesam sposoban za rad, kaže Bašić. On dodaje da pripada onim Pljevljacima koji su u mučnim godinama privrednog sunovrata ostali bez posla i sada živi od 33 eura socijalne pomoći.