Zahvaljujući pukoj sreći i, kako kaže, Božjoj pomoći, Pljevljak Mileta Tošić preživio je na Badnji dan napad pasa lutalica i za dlaku izbjegao sigurnu smrt. Čopor razjarenih pasa nasrnuo je na njega čim se udaljio iz naselja Guke i zaputio prema Židovićima, gdje je planirao da siječe badnjake. U gustoj magli i pomračini jedva je razaznao put kojim se kretao, a potom je kra-jičkom oka uočio pse koji su mu išli u susret. Prvo ga je napala manja grupa od pet-šest pasa, a nedugo potom se oko njega stvorilo dvadesetak gladnih i razjarenih životinja. Goloruk i u šoku uhvatio se u koštac sa psima koji su pristizali sa svih strana.

– Čim sam se od poslednjih kuća udaljio nekih trista metara, grupa u kojoj je bilo pet-šest pasa nasr nula je na mene. Potom su sa svih strana pristizali novi psi ujedajući me za čizme i pan-talone – priča Tošić koji je i dalje zatečen i u šoku zbog svega što mu se toga dana desilo.

Pojašnjava da je sreća u nesreći to što je na sebi imao duboke čizme, kombinezon pantalone i farmerke, pa je tako izbjegao brojne ujede.

Nijesam nikoga mogao dozvati u pomoć jer je bilo pola pet ujutro. Moji pokušaji da dozovem pomoć bili su uzaludni. Branio sam se koliko sam mogao, ali svakog trenutka sve više pasa je nasrtalo na mene. Pristizali su brzo i vidio sam da se ne mogu lako odbraniti – priča Tošić i dodaje da se praktično rvao sa njima, a potom ga je napao ogroman vučjak.

• U trenutku kada mi je vučjak skočio na leđa, izgubio sam ravnotežu i pao na koljena. Sami Bog me je spasio težih posledica jer je upravo tada nekoliko stotina metara dalje neko ispalio dvije jake svijetleće petarde. Detonacija i svjetlost su ih rastjerali – kaže Tošić, koji je jedva uspio da se pridigne i krene nazad prema kući. Psi ga ni tada nijesu ostavljali, već su pokušali da ga opet napadnu. Međutim, kako su se u daljini začuli glasovi i pucnji od petardi izbjegao je novi napad.

1. Iako je rvanje s psima trajalo dese tak minuta, meni se činilo da je prošla čitava vječnost. Da nijesam bio u kondiciji, sigurno bih nastradao. U momentu kada sam padao na zemlju ostao sam bez glasa i mislio sam da je sve gotovo – priča Tošić.

Ni sam ne zna kako, ali smogao je snage i uputio se u službu Hitne pomoći odakle su ga uputili na bolničko liječenje, gdje je proveo čitav Badnji dan.

Ujedala ga zmija, sretao medvjeda

Tošić je iz bolnice pušten na kućno liječenje zbog Božića, ali i Krsne slave Svetog arhiđakona Stefana, 9. januara.

• Nikad dosad se nijesam ovako prepao, a doživio sam bezbroj neprijatnosti. Bio sam na meti otrovnica, a jednom prilikom ujeo me je poskok, odnosno ugrizao preko čizme. Nijesam bio povrijeđen, ali se uopšte nijesam ni uplašio. Sretao sam se i sa medvjedom, bio je udaljen svega desetak metara, ali nijesam osjetio strah kao prilikom napada pasa – kaže Tošić.

On je upozorio da je krajnje rizično za pješake da se kreću u neposrednoj blizini naselja Guke, jer upravo u tom području ima i najviše napuštenih pasa. Apelovao je na nadležne da učine nešto kako bi se spriječili ovakvi i slični incidenti.