Do sada se nikada javno nisam izjašnjavao o pohvalama i kritikama na račun moje ekipe i mene ali ovoga puta ću napraviti izuzetak.

Prije svega želim da se zahvalim svim ljudima koji su sinoć došli da nas podrže, onima koji su pohvalili naš rad i trud i onima koji su se mjesecima u nazad radovali ovoj predstavi.

Hvala i onima koji su nam uputili adekvatne kritike koje ćemo prihvatiti ako budete željeli opet da nas vidite u narednoj godini.

Ne mogu a da ne pomenem one koji sebi daju za pravo da s gađenjem govore o svemu što smo uradili. Pokušajte prije svega da shvatite koliko je truda uloženo u sve ovo, koliko je bilo neprespavanih noći, koliko dana smo do zalaska sunca proveli u Domu naporno radeći zapostavljajući sve druge obaveze. Bar pokušavamo da jezikom teatra nešto promijenimo u ovome gradu. Ali izgleda da je to sad najmanje bitno. Bitno je podržati one ljude u iznošenje takođe neadekvatnih komentara na koje se neću osvrtati, jer oni nam sjutra možda zbog toga daju trojku umjesto dvojke i slično. Mada vas dragi naši „drugovi“ i ne osuđujemo. Još ste mladi, život je pred vama da sazrite i možda jednoga dana kad budemo na svega nekoliko stepenica do bezdana shvatite šta smo vam htjeti reći. Mnogo je ružno da ljudi čiji se životni uspjesi mjere brojem lajkova ispod slika i brojem popijenih piva u Municipijumu govore o nama. Ali nažalost, nismo svi isti. Ponosni smo što smo mnogo ispred vas.

Moramo se zahvaliti i onim ljudima koji su do juče radili sa nama a sinoć su zajedno sa onim ljudima koje smo smatrali našim „životnim učiteljima“ otišli u sred programa. U školi nas uče „Poštuj da bi i tebe poštovali „. Pitamo se kako se odjednom zaboravi onoliko poštovanje koje imamo prema vama pa ne ispoštovaste nas do kraja.

Mi smo za glavni cilj imali da predstavimo lošu stranu našeg društva sa glavnim i jedinim ciljem da vas nasmijemo do suza i otrgnemo od problema svakodnevice i podstaknemo na razmišljanje „Kuda je čovječanstvo krenulo i koliki je naš udio u tome“?

Svi smo mi navikli da budemo lijepi na slikama na instagramu i drugom društvenim mrežama pa onda mislimo i da je sve oko nas isto tako lijepo i sjajno. Ali kada stanemo pred ogledalo razočaramo se. Vjerovatno zato što ste sebe sinoć vidjeli u ogledalu balkanskom danas sa prezirom govorite o ovome.

I na samom kraju, istinski se zahvaljujemo svim ljudima koji su podržali nas projekat. Najbitnije u čitavoj ovoj priči je da su oni zadovoljni a na kraju i mi sa njima jer jedna lasta ne čini proljeće.

Veliki pozdrav od pljevaljske „aelite“ koja je za pola godine tri puta do poslednjeg mjesta svojim radom i požrtvovanošću napunila Dom vojske.