Kada je prije 25 godina osnovan Ženski odbojkaški klub u Pljevljima, malo je ko mogao da nasluti da će biti najtrofejniji klub u najsjevernijem gradu u Crnoj Gori. Čak 34 titule u raznim kategorijama i šest pehara osvajača kupa krase vitrine ovog kluba. Jedno je sigurno – jesenje titule u seniorskoj i pionirskoj konkurenciji, nisu plod slučajnosti već napornog i predanog rada u svim selekcijama. Po pet sati dnevno treneri u AOK Rudar provode učeći prve odbojkaške korake najmlađe ili usavršavajući igru seniorskog pogona. Više od 3.000 djevojčica za proteklih 25 godina treniralo je u ovom klubu, a pedesetak njih igralo je za klubove u inostranstvu, skoro na svim kontinetima ili nosilo reprezentativni dres.

Prvi nastup klub je imao prije četvrt vijeka na čuvenom „Prvomajskom turniru“ u tada, novobeogradskoj „Palati sportova“, a danas dvorani „Ranko Žeravica“. Odmah na početku namjerile su se na Crvenu zvezdu, koja je za manje od sat, iako se tada igralo po starom sistemu promjena pa poen, završila posao sa timom iz Pljevalja. Međutim to nije sputalo Pljevljanke, koje su bile uporne i na spektakularan način, 2000. godine, uz zvuke trube ušle u Prvu ligu. Doduše, trube su bile podrška domaćem timu koji nije očekivao da će tim iz Pljevlja u sred Dragačeva zaustaviti na putu ka Prvoj ligi. Na tom turniru, pored Rudara i Dragačeva učestvovala je Budućnost i Lazarevac, koji se pored Rudara plasirao u savezni rang. Oda tada, pa sve do danas Rudar je najgledaniji ženski odbojkaški tim u ligi. Mečeve protiv TENT-a, Lazaravca, Kleka, Jedinstva iz Stare Pazove…. gledalo je oko 2.000 ljudi. Po priznanju protivnica sve su jedva čekale utakmice u Pljevljima. I danas je tako…

Za razliku od većine klubova iz Pljevalja za odbojkašice uglavnom nastupaju igračice koje su stasale u odbojkaškoj školi AOK Rudara, za ovih 25 godina, samo tri igračice koje su bile registrovane za prvi tim nisu prošle „Fabriku odbojke“, kako popurano u Pljevljima zovu AOK „Rudar“.

Seniorke žele titulu

Već od samog starta u Rudaru su bili jasni, cilj ove sezone je titula. U ekipu se vratila Marija Bojović, Ena Muhović i Anđela Milinković, a nova članica Rudara postala je iskusna Neda Vujadinović. Timu iz Pljevalja priključila se i Bojana Bulatović iz rožajskog Ibra. Anđelija Petrović i Sonja Svrkota ostale su u klubu. Supertalentovane Miona Vučetić i Majda Čakar dobile su zavidnu minutažu, a u ekipi su i Sara Palibrk, Anastasija Stanić, Anastasija Džarić, Anđela Loncović, Ivona Džaković, Hana Hrastovina, Jelica Đurović i Danica Peruničić. Trener Nataša Marković već ima plan priprema.

Naravno da nam je cilj da dođemo do titule i mislim da imamo ekipu koja to može. Svakako da su pored nas Galeb, Luka Bar, pa i Morača kandidati za šampionski lovor i zbog toga odmah poslije Nove godine počinjemo sa treninzima. Već 6. januara idemo na turnir u Ljubljanu, a nakon toga nastavljamo sa prijateljskim utakmicama sve do nastavka prvenstva. Pauza je duga i mora se na vrijeme početi sa ulaskom u takmičarski ritam. Ono šgto nam svima daje krila je publika. Zaista imamo predivnu publiku, koja voli odbojku. Na finalnoj utakmici MOSI u Pljevljima bilo je oko 1.500 ljudi koji su stvorili predivnu atmosferu, a na naše utakmice ne dolazi manje od 350 gledalaca što je ponekad dva puta više nego na svim ostalim utakmicama u ligi, kazala je Marković.

Stasava još jedna talentovana generacija

Leovac, Smolović, Vraneš, Tabaković, Preradović, Jelovac, Drnda, Ostojić, Ćalasan, Gazdić i Čakar koja pomaže ekipi kada može zbog seniorskih obaveza, uz Luku Bar su vodeće i u novoformiranoj pionirskoj ligi. Njima ne smeta što skoro svakog vikenda putuju do Podgorice da odigraju po dvije utakmice i nazad. Da li bi da su manje umorne od puta bile i bolje, to je pitanje na koje nema odgovora. Nema ga ni sportski direktor Ana Marković koja je ujedno i trener u klubu.

Mi smo navikle na to. Nama put ne predstavlja opterećenje. To je dokaz da su one maksimalno posvećene ovom sportu. Njihov cilj je da budu najbolje i to će pokušati da dokažu na terenu. Ono što je dobro imaju svoje uzore u prvom timu i imaju od koga da nauče. Mišo Perović je tu sa nama svaki dan, radim ja i Nataša, a ove sezone stručnom štabu se priključio i Danilo Grbović. Nikada nemamo manje od 150 djevojčica u našoj „Fabrici odbojke“ i što je najvažnije skoro sve su odlični đaci. Kroz klub je prošlo više od desetak djevojčica koje su igrajući odbojku završile fakultete u Americi. I ja sam prošla taj put, a sigurna sam da će još toliko u narednih nekoliko godina nastaviti školovanje na taj način. Učestvujući na raznim turnirima prošle smo pola Evrope, upoznale važne ljude iz ovog sporta i naš klub je veoma cijenjen i van ovih prostora, zaključila je Ana.