Koliko je bila važna pobjeda u derbiju protiv Budućnosti najbolje pokazuje scena nakon drugog gola koji je postigao Radomir Đalović. Igrači na ogradi poslednji put su slavili pogodak sa navijačima, kada je, prije skoro tri decenije, Damir Čakar postigao evrogol protiv Prištine u baražu za Prvu ligu. Doduše, tada je utakmicu pratilo oko destak hiljada ljudi, no to je dio neke druge priče koja nema veze sa sportom…

Ova nostalgična slika pokazuje koliko je igračima Rudara nedostajalo fudbala bez grča, sigurnosti u igri kao i fudbala bez straha od sopstvenih grešaka. Naravno, ne treba biti i suviše mu-dar i shvatiti poruku Radomira Đalovića prilikom proslave pogotka. Upravo su trener Miodrag Vukotić i Đalović, uz sto muka, bili jedna od važnijih karika koja je Podgoričanima donijela titulu.

Onaj ko je gledao trening, po magli, dan prije utakmice vidio je dan nakon toga, na utakmici, preslikane akcije, preslikano izvođenje prekida, postavku u odbrani i kretanje bez lopte. Ko-načno je Vukotić uspio da, u tom smislu, disciplinuje ekipu, a Rudar da odigra, skoro bez greške i na kraju izađe kao pobjednik. Pored toga što je proradio Đalović i što je prekinut niz od sedam utakmice bez pobjede, vrlo važno za Rudar je i to što je Jasmin Agović bio na svom nivou, što se u ekipu vratio Edvin Kuč i na kraju što je Marko Vuković vratio samopouzdanje i pokazao da je igrač koji može da preuzme odgovornost na sebe. Upravo njegov gol u 51. minutu bio je presu dan za dalji dok meča.

• Ne slažem se sa vama, presudno je bilo nešto drugo, a to je što smo ponovo bili ekipa, što smo jedni drugima ulivali sigurnosot i samopuzdanje. Prvi gol je plod uvježbane akcije, meni je ostalo samo da pošaljem loptu u mrežu. Znate i sami koliko nam je ova pobjeda značila i koliko smo se pripremali za ovaj utakmicu. Sve je već pet minuta poslije ulaska u svlačionicu za-boravljeno, jer jedna pobjeda ne znači ništa. Rudar nema ambicije da se bori za opstanak već za trofeje. Jednu smo trku izgubili, ostalo nam je samo prvenstvo i već smo počeli pripreme za utakmicu sa Kom Eurozoksom – kazao je Vuković koji nije znao da ga je sa tribina posmatrao selektor mlade reprezentacije Mojaš Radonjić.

To sam saznao nakon utakmice. Moje je da igram i da budem u službi ekipe, a na trenerima je da odluče koliko i kada sam potreban da svojim doprinosom pomognem timu – zaključio je Vuković.