Termoelektrane (TE) su neophodne za stabilano i pouzdano funkcionisanje energetskog sistema države i nikakve studije, ni najuglednijih svjetskih instituta, ne mogu rezultirati njihovim potpunim zatvaranjem u doglednoj budućnosti.

Jedina alternative termoelekranama su nuklearne elektrane, jer to nisu u potpunosti ni elektrane na gas. I ukratko: evropske države koje ne posjeduju nuklearne elektrane, da bi imale pouzdan energetski sistem, moraće se i dalje oslanjati na termoelektrane.

Što se tiče cijene električne energije iz termoelektrane, i dalje se dosta špekuliše i podmeće u vezi sa tim. Naime prozvodna cijena je realtivno skupa, u poređenju sa hidro i nuklearnom energijom ali je konkurentna u odnosu na energiju vjetra i sunca. U kontekstu crnogorskog energetskog podmorskog kabla ostaje nepoznanica, jer još nije pušten u rad, ali nema sumnje da će energija proizvedena u novoj termolektrani biti znatno jeftinija od energije koja će se isporučivati podmosrkim kablom, u bilo kom smjeru.

Najnovija tehnološka dostignuća omogućila su znatno efikasiji rad termoelektrana nove generacije i osjetno smanjenje emsije CO2 i zagađivača atmosfere.

U oktobru 2015. godine u izjavi za Portal Analitika, prepročio sam da Vlada odmah krene u realizaciju gradnje drugog bloka Termoelektrane Pljevlja i da će najveća šteta po državu biti ne zbog njenog rada,kada i ako počne sa radom, već zbog izgubljenih godina dok ne počne sa radom.

Pored ostalog tada sam naglasio da: već za dvije godine, ako ne počne izgradnja, ova tvrdnja ne važi i tada bi najvjerovatnije bolje bilo odustati od tog projekta. I zaista, ako se ne obezbijede investiciona sredstva i termoelektrana ne počne da se gradi do kraja ove godine Vlada bi trebala da preispita svoju odluku i eventualno napravi novu studiju isplativosti i održivosti nove termoelektrane (kada sve sabere i oduzme).

Ipak, ako se novom termoelektranom rješava problem zagađenosti vazduha u Pljevljima, kao što se najavljuje, a nema razloga da ne bude tako, onda zdravlje građana nema cijenu i ne bi se trebalo obazirati na bilo kakve studije isplativosti i održivosti. Pa ni na eventualne preporuke Evropske komisije po tom pitanju, moj je lični stav.

Vjerujem da bi svaka ozbiljnija svjetska kompanija tokom protekle četiri godine, a posebno grčka, već izgradila termoelektranu, da je bila u poziciji većinskog vlasnika Elektroprivrede. Sa pozicije manjinskog vlasništva i manadžmenta to ne mogu da tvrdim.

Tzv. ekspertske studije na ovu temu,čak i najrelevantnijih institucija, mogu biti preporuka i sugestija za buduću strategiju Evropske komisije na polju energetike, ali to nikako ne znači da mogu imati odlučujuću i obavezujuću ulogu u eventualnoj odluci Evropske komisije o zabrani izgradnje termoelektrana i zatvaranju postojećih. Iz više razloga to jednostavno nije realno niti je moguće da se desi u doglednoj budućnosti (bar do 2050. godine).

Dakle, osim stabilnosti energetskog sistema nova termoelektrana Pljevlja omogućiće toplifikaciju tog grada i konačno rješavanje problema zagađenosti vazduha.

Iako termoelektrana nije energetski idelano rješenje, i pored svih mana i nedostataka, kao što je obaveza plaćanja takse na ugljen dioksid, Crna Gora će na duži rok definitivno imati puno više koristi nego štete izgradnjoim nove termoelektrane. (Autor je analitičar i konsultant za industriju)