Ljepotice sa naslovnih strana časopisa i modnih pista oduvijek su se provlačile kroz želje i planove mnogih djevojčica koje žele na sve načine da budu što sličnije njima. Devetnaestogodišnja Pljevljanka Marijana Jošović ostvarila je san mnogih djevojčica i djevojaka učestvujući na brojnim takmičenjima ljepote i osvajajući brojne nagrade. U svijet manekenstva ova nasmijana ljepotica ušla je neopterećeno i bezbrižno, kao samo u još jednu novu igru u kojoj sa lakoćom niže uspjehe i osvaja priznanja. U moru prelijepih djevojaka iz svijeta manekenstva Marijana se izdvojila svojim osmijehom i prirodnošću, a o sebi priča skromno i bez velikih riječi, sasvim rasterećena prevelikih ambicija.

Mankenstvom sam počela da se bavim 2014. godine kada sam na svom prvom takmičenju u Bečićima osvojila titulu „Kraljica ljepote 2014.godine“. Na nagovor prijatelja sam se 2015. godine prijavila za takmičenje Miss Crne Gore, na kom sam osvojila titulu „Miss Interneta“. Veliki uspeh za mene bilo je samo pojavljivanje na jednom takvom takmičenju, a čast mi je bila da od toliko prelijepih cura koje su se pojavile uđem u finale ovog takmičenja i 14 najljepših djevojaka. Na tom takmičenju stekla sam divna prijateljstvai ostvarila kontakte sa ljudima iz svijeta mode, što mi je otvorilo vrata uspjeha i dosta mogućnosti za napredovanje – kaže Marijana, koja je dobila poziv da našu zemlju prestavlja na takmičenju „Miss All Nation“ u Kini, ali zbog administrativne greške kineske ambasade nije uspjela da ode na ovo takmičenje.

Marijana očekuje nove pozive organizacije Miss Yu i sigurno joj tek predstoje nova velika svjetska takmičenja, ali priznaje da manekenstvo za sada smatra samo hobijem, jer joj je obrazovanje prioritet.

Upisala sam Fakultet za projektni i inovacioni menadžment u Beogradu, a pošto predavanja imam pet dana, osim nedeljom i ponedeljkom, teško nalazim vremena za sebe, pa sam sa manekenstvom pauzirala. Ne gledam previše daleko unaprijed, jer smatram da je u životu najbitnija volja i trud koji se na kraju uvijek ispalte. Moj trenutni cilj je da završim fakultet i budem obrazovana i ekonomski nezavisna žena, jer je velike planove lako zamisliti, ali teško realizovati i zbog toga nastojim da budem istrajna u onome što želim – kaže Marijana i ističe da joj je podrška porodice najvažnija, a najveći kritičar joj je mlađi brat.

Odrastanje i djetinjstvo pamti po nestašlucima, jer je, kako kaže, bila jako živahno i energično dijete. Kao mlađa bavila se košarkom, ali su joj se kasnije interesovanja mijenjala pa je volontiranje u Zračku nade za nju predstavljalo posebno zadovoljstvo.

Zračak nade je divna organizacija koja je u oskudici sa volonterima, a ja predlažem svim mladim ljudima, prije svega srednjoškolcima da svojim volontiranjem daju doprinos jer nekome to mnogo znači, a za mene je humanost jako važna. Tokom srednje škole sam se uključila u NVO ”Bona Fide” čiji sam volonter i dalje. Aktivno učestvujem u svim projektima ove organizacije, što smatram velikim uspjehom jer mi je pruža mogućnost da učestvujem na raznim seminarima bitnim za moje usavršavanje – priča Marijana koja je bila koordinator modne revije koju je ova NVO organizovala u martu ove godine.

Marijana je završila Osnovnu školu „Boško Buha“, a zatim Gimnaziju „Tanasije Pejatović“ iz kojih nosi razne lijepe uspomene, nestašluke i prve simpatije. Školovanje pamtim po divnim profesorima i dobrim drugarima.To je bio najbezbrižniji period u životu koji je prepun lijepih uspomena koje ću pamtiti cijelog života. Ali život u Pljevljima, nažalost, jako je težak, počevši od ekološkog stanja pa sve do loše ekonomske situacije.Tužno je to što grad koji poseduje toliko dobara, ta dobra loše koristi – zaključuje Marijana uvijek nasmijana i optimistična nadajući se da će se stvari i u Pljevljima promijeniti na bolje