Iako njen glas i lik prepoznajemo s malih ekrana prvi put je gledamo pred kamerama u dramskoj ulozi, koja joj, kako je priznala, veoma prija i predstvlja pravi glumački izazov. Glumica Jovana Jelovac Cavnić dosadašnje Simče iz serije „Tate“ ili glas Maše iz animirane serije „Maša i medvjed“ ponovo nas vješto tjera u njenu zamku, koja nas prikuje za male ekrane dok gledamo „Malu suprugu“ i upoznajemo njenu Jelisavetu, ozbiljnu, požrtvovanu ženu koju ne krasi humor već vedrina u svim realnim životnim situacijama.

– Početak moje karijere odveo me je prvo u dečje pozorište, potom pred kamere, ali nekako najviše sam se nalazila u komičnim sadržajima. Sama sam ljubiteljka komedije i zaista na tom terenu se sjajno osjećam. Sada sam do kraja otkrila da i filmski dramski teren pruža mnogo uživanja i lijepog rada. Svakako, neizmerno mi je drago što nisam završila u „jednog glumačkoj fioci“ već mogu da se poigravam i istaržujem sopstvene mogućnosti – kazala je Jovana.

Po reakcijama publike reklo bi se da im je prijalo vaše novo lice, kako ste vi zadovoljni novom ulogom?

– Naišla sam na veoma lijepe reakcije publike, obično čujem „nemoj toliko da nam se sjekiraš“, što mi svakako govori da sam na dobrom putu. Publika se poistovjetila sa likom koji donosim, razumije ga i saosjeća, a glumac uvijek sve to ima za cilj.

A kakav je vaš lik? Koga igrate i kako se snalazite u drami?

– U TV seriji „Mala supruga“ tumačim lik Jelisavete, pravedne, porodične žene, majku troje dece. Obrazovana, sa stilom, vlasnica radnje luksuznih materijala, žena od mode. Usled životnih okolnosti, Jelisaveta je bila „kao majka“ i glavnom liku Branku, zapravo rođenom djeveru. Ona je stub kuće, učinila bi sve za porodicu, za brak…oličenje jedne snažne hrabre majke i supruge. Takav lik je lako opravdati, i uživanje igrati, imate utisak da postojanjem takvog lika, utičete da svijet postane bolji i ljepši. Veoma sam zahvalna Innovative produkciji i sjajnim producentima Danijelu Đuriću i Nikoli Burovcu, što su vjerovali da je Jelisaveta baš za mene. Osim toga što je drugačije od svega što sam do sada igrala, Jelisaveta je po godinama starija od mene, što je takođe izazovno. Glumim majku koleginici Mitri Mladenović koja je mlađa od mene samo 8-9 godina, i pred nama je bio težak zadatak. Nikola i Danijel su vjerovali da mi to možemo uz cijelu ekipu koja radi na projektu, i ispostavilo se da nisu pogriješili. Svakako lijepo je kada neko vjeruje u vas i očigledno onda ni rezultati ne izostaju.

Kakva je vaša priča u seriji, ima li momenata humora ili je život dominantniji i ozbiljniji?

– Jelisaveta osim brige o djeci i porodici, nailazi na brojne životne teškoće, problemi sa mužem, sa Brankom kog je odgajila i školovola, i mnogo toga drugog. Ipak, usled mnogih nevolja, Jelisaveta je optimista, i nekako uvijek pronalazi novu snagu. Humor nije često prisutan, ali vedrina svakako jeste. Vjeruje u bolje sutra, a to bi trebalo sve da nas vodi. Skoro svaka njena scena je realna slika života, čaša žuči i čaša meda.

Prva sezona još nije završena a izvjesna je druga, šta nam ona donosi?

– Još uvek snimamo prvu sezonu, a posle kraće pauze smješi nam se i druga sezona serije „Mala Supruga“. Naravno, na radost svih glumaca i cijele ekipe projekta. Druga sezona će svakako donijeti mnogo uzbudljivih događaja, ljubavnih zapleta, napetosti. Svaki novi scenario i mi glumci očekujemo sa nestrpljenjem i sami se šokiramo i iznenađujemo, a onda jedva čekamo da odigramo napisano. Imamo sjajnog pisca, Aleksandra Radulovića, sa kojim smo u neprestanoj komunikaciji, i rješavamo sve dileme. Tako da, nadam se da će nam gledaoci i ubuduće, poklanjati povjerenje a mi ćemo beskrajno uživati stvarajući za njih.

Kako se provodite na setu?

– Često ćete čuti od mnogih mojih kolega koji su dio serije „Mala supruga“, da provodeći vrijeme na snimanju, se osjećaju kao da su kod kuće. I to zaista nije fraza, kockice su se poklopile, nekako cijela ekipa diše kao jedna velika porodica. Nekako kruži lijepa konstruktivna energija, koja podrazumijeva naporan rad, ali u istoj mjeri i mnogo zabave. Svakako, na svako snimanje odlazim nasmejana, a posle završenog radnog dana, ponovo imam osmjeh, meni je to jasan znak da sam na pravom mjestu.

Da li pored Male supruge uspijevate da radite na drugim projektima i u pozorištu?

– Zaista se trudim da budem prisutna u svakoj sferi mog posla, tako da redovno igram dvije večernje komedije. Nekoliko puta mjesečno širom Srbije, uz dobru organizaciju. Uskoro počinjem pripreme jednog pozorišnog teksta koji potpisuje Ivan Jegorović pod imenom „Crnogorka“. Radi se o komediji mnonodrami, koja je takoreći pisana za mene, i veoma se radujem tom radu. Iskrena, prostodušna Crnogorka kreće put Beograda i svijeta, na šta sve nailazi na tom važnom putu, ostaje da otkrijete na nekim od izvođenja, koja će biti širom Srbije, Crne Gore i regiona.