Prije više od pedeset godina, tačnije 1971. Ričard Barton i Elizabet Tejlor doši su u tadašnju Jugoslaviju radi snimanja filma Sutjeska. Tačnije, Ričard Barton je došao da bi glumio u filmu, a Elizabet Tejlor je svuda išla sa njim usljed ljubomore zbog rastućih optužbi da je suprug vara na više strana.

Oni upoznatiji sa njihovom istorijom znaju da je to prvi put da su bili u braku, i to deset godina, a da su samo godinu nakon razvoda još jednom sklopili brak koji je trajao još samo godinu. U takvom turbulentnom raspoloženju, oni su upoznali Josipa Broza Tita i Jovanku Broz, a njihovi utisci o cijelom procesu dolaska i snimanja filma djelimično su obznanjeni objavom Bartonovih memoara.

S obzirom na to da je Barton u filmu glumio baš Tita, bilo je očekivano da se upoznaju i popričaju, ali čini se da tadašnji predsjednik nije ostavio baš najbolji utisak na glumca, a ni tadašnja „prva dama” nije ga oduševila.

Evo šta je Barton napisao o Titu: „…Predsjednik je iznenađujuće mali i nježan. Male, kratke ruke i noge, mala glava sa malim crtama lica. Nosi blago obojene naočare, pa ne mogu da utvrdim koje su mu boje oči. Ima stomak, ali ostatak njegovog tijela je vitak – nema zadnjicu, grudni koš i noge su tanki. Hoda sporo, kratkim koracima, ali kada sjedne za sto, djeluje izvanredno. Malo me uznemiruje nervoza svih sluga koje nas služe. Ovde se živi u luksuzu kakav nigdje nisam vidio…”.

Činjenica je da je želio da se izbori za više prostora u filmu o samom Brozu i da je u tome uspio pritiskom na reditelja Stipea Delića, ali i da je imao problema sa učenjem jezika, uprkos tome što je bio poliglota i dobro govorio italijanski, francuski i španski jezik. Bilo je i malih poteškoća sa sporazumijevanjem sa Titom, za koga tvrdi da je engleski pričao sporo, a piše da ga je pitao da komuniciraju na francuskom, za šta se Tito pravio da ga nije čuo.

Kada je u pitanju Jovanka Broz, Barton je o njoj napisao sljedeće: „Gospođa Broz (više voli da je tako zovu nego gospođa Tito) dočekala nas je u vili. Velika žena, izgleda kao da je sa sela, izuzetno je šarmantna i ima razoružavajući osmjeh. Ponudili su nam kanapee, koje sam jeo prethodno sklonivši hljeb, šampanjac, koji sam odbio, i ukusnu tursku kafu, koju nisam odbio”.

Sa druge strane, Elizabet Tejlor je uživala u Titovom društvu, priča se da joj je bio zabavan i da ga je smatrala čovjekom lijepih manira, a mnogi u tome, odnosno u ljubomori, vide razlog za pomalo podsmješljivo predstavljanje Tita u Bartonovim dnevnicima.

Međutim, Tito mu svakako nije bio dosadan, jer je jednom prilikom vozeći njih četvoro, izbušio gumu na svom automobilu i, na užas Bartona i Tejlor, nastavio dalje još većom brzinom. Pored toga, oduševila ga je i Titova izjava o tome kako mu je bilo drago kada mu je baka umrla, jer je to značilo da ga više neće tući.