Podgorica, centar države,centar ljudskih prava hiperrealistička arhitektura zgrade – kancelarije ombudsmana. Ispred ulaza glađu štrajkuje jedan priličnoslobodouman čovjek,relativno slobodan i koliko ga znam pošten.Cijeli život uredno plaća sopstvene račune stambeno – komunalnom konobaru, državi,mesaru,poštaru… Ali ovo sa strujom, ne može da „likvidira“ – ne slaže se računica velikih i malih ;ne slažu se zakoni sa praksom.
Obavjestio je službu ombudsmana,Policija i Hitna pomoć trebalo bi da znaju kako su teški putevi pravde.Petak je u glavnom gradu,skoro će podne,ombudsman odlazi na vikend….Klikeri sudbine se kotrljaju prevrtljivo.
Dan je kratak,januarski,glavni grad ulazi u stanove ; neko na Konik,neko u Vektru.Čovjek gladuje – justicija mjeri odozgo,zavezanih očiju ?
Petak veče,ombudsman gleda javni servis. Sve je u redu. Izvještaj Evropskog parlamenta konstatuje napredak Države,još da se – podsjećaju – Država izbori sa kriminalom,korupcijom i ljudskim pravima.Ombudsman nervozno klima nogom,spada mu papuča. Onaj čovjek koji smatra da je u pravu – štrajkuje glađu. Vječita priča o velikim i malim : Don Kihot protiv vjetrenjača,David Štrbac protiv velike Imperije,EPCG protiv Kalimera. Kao da tu nešto može rješenje Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama,a Kalimero nema struju,Kalimero nema alternativu ; Nepravda, pa to ti je !
Prolazi noć,čovjek se pomalja ispod kabanice,nema osjećaj vremena,štrajkuje glađu,a nije gladan.Kaže : želi da živi kao sav normalan svijet, prebira po arhivi sjećanja da li traži previše,ako traži kopiju dokumenata,analitike kartice,kopije ugovora i uplatnica,spisak dužnika čiji su dugovi veći od Kalimerovih …
Sviće subota, dan kada glavni grad živi u Hercegovačkoj,u Delti,na Marezi,na Plavnici… Ombudsman je kupio subotnje novine .Na prvoj strani konstatuje se napredak u borbi za ljudska prava ….
Subota popodne je dosadna,subota veče je nemilosrdna.Don Kihotu su se pričinjavale EPCG vjetrenjače ;David Štrbac je izgubio pojam o vremenu,Kalimero nije osjećao glad. Nije se sjećao sretnih dana kada je u trećoj smjeni dobro zarađivao,kada je doručkovao u Domu JNA,a ručao u Motelu ,kada je putovao,kada je kupovao poslovne prostore….
Nije osjećao ništa…..
U subotnju ponoć počela je ledena kiša.Sipi cijele noći .
Ledeno nedeljno jutro,sjever kao pozdrav iz rodnog kraja …Nigdje nikog ! Ledenice su se uhvatile na kabanici.
Iznenada ko zna otkud – prilazi mu dijete koje je prevarilo jutro.Nije musavo,nije neuredno.U crnim očima svijetlim kao klikeri sreća sija jer dijete drže parče hljeba. U zamrznuto nedeljno jutro Čovjek je prišao Čovjeku : „UZMI ČIKO „,ručicama lomi led sa Kalimerove kapuljače….
Naviru suze čiku,koji do tada nije osjećao ništa.Dijete uplašeno ostavi sendvič i pobježe.
Ombudsman se u tom času probudio,sa kreveta mu je pala Pobjeda….
Čovjeku suze.Dijete shvata da čovjek nije gladan hljeba.Gladan je pravde.
Nemoj da plačeš, čiko kaže dijete i trkom donese čiku klikere. Sedam staklenaca,da čovjek ne plače…. I otrča.
Ova vikend priča ima epilog prvog radnog dana.Policijska patrola je čovjeku donijela sok,ponudila hranu.U hitnoj pomoći je primio infuziju .Čovjeku je uključena struja.Jedan državni ekspert je izjavio da su „vjetrenjače zelena energija budućnosti“.
Kalimero se vratio u sopstvenu ljusku, u provincijuna sjeveru,računa niti kopija nema.
Kad god vidi ledenice,sjeti se djeteta. Klikere čuva.
Ono dijete je sretno !
Autor : D. Miličić
Tekst : „Ciganče,Romče,čovjek bre“ objavljen prije više od deceniju u štampanom izdanju Pljevaljskih novina.
Pročitajte još