U drugom dijelu intervjua za “Novu”, premijer Crne Gore, Dritan Abazović, rekao je da su odnosi sa Srbijom bolji nego što su bili u prethodnom periodu, te da očekuje da Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom uskoro biti potpisan. On je dodao da se ne protivi učešću Crne Gore u “Otvorenom Balkanu”, ali da unutar njegove vlade nijesu svi saglasni sa tim da bi zvanična Podgorica trebalo da pristupi toj inicijativi.

Tokom razgovora za Novu, Abazović se osvrnuo na sastanak koje je nedavno imao sa predsjednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem, a govorio je i prvi put javno o tome šta je bio povod njegove iznenadne posjete Beogradu i o čemu je tada razgovarao sa patrijarhom Porfirijem.

Drugi dio intervjua prenosimo u cjelosti:

Iz Srbije su vam stigle čestitke nakon naimenovanja na mjesto šefa crnogorske vlade. Očekujete li da uskoro da stigne i Svetozar Marović?

VolIo bih to da se desi. Zahvalan sam na čestitkama. Pokušavam na sve moguće načine da uspostavim što je moguće bolje odnose sa vlastima u Srbiji i mislim da je to veoma značajno zbog ukupne stabilnosti i mira u regionu. Istovremeno, uvJeren sam da bi najbolja potvrda tih naših resetovanih odnosa bilo to da se, hipotetički govorim, Svetozar Marović pojavi na nekom od graničnih prelaza u Crnoj Gori i da ga mi ovdje privedemo pravdi. Vjerujem da se to može desiti, ako me sad pitate kad, na to nemam odgovor. Mogu samo da kažem da ćemo mi, s naše strane, učiniti sve da se Svetozar Marović, koji je nanio dosta zla našem finansijskom sistemu i budžetu Crne Gore, a samim tim i građanima, privede pravdi i odgovara. Podsjećam vas da je on sam priznao da je bio na čelu organizovane kriminalne grupe.

Osjećate li bilo kakve pomake ili signale da bi se to moglo dogoditi uskoro?

U ovom trenutku stvarno ne osjećam, niti smo mi to pitanje otvarali na našim kratkim susretima koje sam imao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Nadam se da ćemo imati priliku da organizujemo zvanične posjete, da ćemo mi doći u Beograd… Naravno, ostaje otvoren poziv za premijerku Srbije, za sve ministre i predsjednika da i oni posjete Crnu Goru. Vjerujem da ćemo u kontaktima koje budemo imali tretirati i ovo pitanje.

Kako vi ocjenjujete trenutne odnose naših država? Gdje napredujemo, a gdje bismo mogli biti bolji?

Mnogo smo bolji nego što smo bili. Raduje me što sam sa svim liderima regiona porazgovarao odmah nakon izbora nove vlade, ali to ništa ne znači ako mi ne budemo konkretizovali našu saradnju kroz određene stvari. U svakom slučaju, građani Srbije mogu da računaju na potpunu kooperativnost Vlade Crne Gore, kad je u pitanju promocija dobrosusjedskih politika. Nedavno je naš ministar ekonomskog razvoja i turizma boravio u Beogradu, imao je odličnu posjetu, i ja očekujem da veliki broj građana Srbije svoje ljetnje odmore provede u Crnoj Gori. Što se tiče političkih pitanja, mi ćemo nastojati da se ona tretiraju na najbolji mogući način. Nema neprijateljstva od Crne Gore i mi ćemo sa svima voditi vrlo principijelnu i poštenu politiku.

Mnogo se govorilo o vašem iznenadnom dolasku u Beograd i sastanku s patrijarhom Porfirijem. O čemu ste tada razgovarali?

U tom trenutku se prezentovao model manjinske vlade u Crnoj Gori. To ne bi imalo nikakve veze sa ljudima u Srbiji da neko nije htio od toga da pravi političke zloupotrebe. Ovdje se odjednom stvorila retorika da, ukoliko dođe do neke nove vlade, da će ta nova vlada da širi neprijateljstva prema crkvi, nekim religijskim grupama, prema nekim nacionalnim zajednicama, da ćemo se vratiti na staro, da će uslijediti otimanje imovine… Imao sam samo ljudsku potrebu da u jednom, vrlo otvorenom i prijatnom razgovoru sa patrijarhom, objasnim da lično nemam takve namjere. Naprotiv, moje namjere su potpuno suprotne. To je bio moj prvi susret ikada sa patrijarhom Porfirijem i vrlo sam zadovoljan. Mislim da je on prilično otvorena ličnost i on vrlo dobro razumije kontekst vremena i prostora, a i politički kontekst koji ovdje vlada. On brojna pitanja mnogo bolje tretira nego 95 odsto političara u Crnoj Gori, a rekao bih da to važi i u odnosu na dobar dio političara u Srbiji.

Meni je bilo važno samo da naglasim da, ukoliko dođe do nekih promjena, Srpska pravoslavna crkva može da računa na potpunu zaštitu svih prava koja garantuju Ustav i zakon, kao i sve druge religijske organizacije. Naglasio sam da je to bio moj stav i ranije, da je to moj stav i sad, a taj stav će ostati nepromijenjen u budućnosti, ukoliko budem bio u prilici da štitim nečija prava, bilo kao premijer ili kao građanin. Bio je to jedan veoma fer pristup i u tom razgovoru je bilo vrlo malo politike. Brzo prošli preko tih stvari, a onda smo pričali o nekim filozofskim temama koje su bile veoma zanimljive i edukativne.

A zbog čega je tada izostao sastanak sa državnim zvaničnicima Srbije?

Jednostavan je razlog – nisam bio u zvaničnoj posjeti Srbiji. I kad se susrećemo s nekim neformalno u Crnoj Gori, a možda je tako u Srbiji, neko želi od toga da pravi neku aferu i neku dramu. Moje mišljenje je da bi ljudi trebalo često da se viđaju, da razgovaraju, govore o stvarima koje možda izazivaju neku nelagodu i da dijalogu pronalazimo zajednička rješenja. Smatram da to nije nikakva slabost, naprotiv, to govori o jačini i spremnosti da neke stvari rješavamo na dostojanstven, ljudski i demokratski način.

Vi ste se kasnije i u Crnoj Gori susreli sa patrijarhom. Djeluje da, iako se tek dva puta vidjeli, da imate veoma dobre odnose?

Moj utisak, nakon dva razgovora sa patrijarhom, je da je on stvarno za primjer u svakom mogućem smislu. Možda je to samo moj utisak. Tu su bili i moji saradnici i kad smo kasnije razgovarali, oni su podijelili taj utisak sa mnom. Po mom mišljenju, takvu energiju bi trebalo da emituju svi vjerski lideri, to je energija pomirenja, univerzalnosti, razumijevanja, poštovanja svih razlika… Ako nam je to pristup, vjerujte mi da ćemo sva pitanja, koliko god ona bila složena, tretirati na mnogo ispravniji način. Njegova izjava, nakon našeg zajedničkog sastanka, da je crkva tu da bi poštovala državu i da želi da potpiše dokumente i ugovore u kontekstu pokazivanja poštovanja prema državi, govori da sva pitanja možemo riješiti na obostrano zadovoljstvo. Volio bih da sačuvamo takav odnos, lično ću pokušati da dam doprinos tome. Svi ljudi dobre volje i dobre energije su više nego dobrodošli u Crnu Goru.

Pomenuli ste dokumente. Jeste li dali garancije SPC da će biti potpisan Temeljni ugovor i kad bi on mogao biti potpisan?

Mi smo samo iskazali spremnost da bude potpisan Temeljni ugovor. On se problematizovao u Crnoj Gori nakon što je okončana priča o Zakonu o vjeroispovesti. U momentu kad je zakon donijet niko ga više nije ni pomenuo. Sad se prešlo na drugu temu oko Temeljnog ugovora. Mi ugovor imamo i sa drugim vjerskim zajednicama, priča o tome nije nova, nju je aktivirala vlada DPS-a još 2012. godine i meni je žao što se u tom periodu to nije riješilo. Bez želje da nekoga opterećujem rokovima, mislim da bi to trebalo potpisati u nekom razumnom roku i staviti tačku na tu priču u obostranom interesu države i crkve. Ono pravo koje tražite za sebe, dajte i drugima. Ako imamo jedan odnos sa drugim vjerskim zajednicama, ne vidim razlog da nemamo taj odnos i sa SPC i sa ostalim zajednicama koje će možda u budućem periodu zatražiti isto.

Nedavno ste se sreli sa predsjednikom Srbije u Davosu. O čemu ste razgovarali?

U Davosu smo najviše vremena potrošili u razgovoru oko ekonomije, iznijeli smo neke dileme i projekcije koje za Evropu, uslijed novonastale krize, nisu toliko optimistične. Pogotovo kad se pominju dva elementa: jedan je inflacija, drugi je energetska kriza. Dobar dio vremena smo potrošili na to, ali smo se, naravno, dotakli i regionalnih odnosa, jer koliko ovdje situacija bude stabilnija, toliko ćemo svi lakše prevazići ovu krizu. Ako se i ovde bude usložnjavala situacija, to će svima da stvori problem, bez obzira na veličinu države. Iako je to bio prilično kratak sastanak, zadovoljan sam što imamo taj nivo komunikacije.

Hoće li Crna Gora postati dio Otvorenog Balkana?

Crna Gora će učestvovati na samitu “Otvorenog Balkana” u Ohridu 27. i 28. juna. Mi tamo dolazimo kao posmatrači, s obzirom na to da nismo punopravni članovi. Želimo da podijelimo sva razmišljanja sa drugim predstavnicima država i voljeli bismo da na taj način pokažemo kako inkluzivna politika ima svoju podršku na Zapadnom Balkanu. Lično bih volio i da drugi premijeri u drugim državama, koji trenutno imaju neki rezervisani odnos, dođu za sto i razgovaraju. To ne znači da neko mora da preuzima neke specijalne obaveze, ali je veoma važno da jačamo međusobno povjerenje kroz otvoreni dijalog. Kad je riječ o ideji “Otvorenog Balkana”, lično imam afirmativno mišljenje o njoj, ima ljudi u vladi koji ne dijele moj stav i ja to poštujem.

Dakle, vi ste za članstvo, ali u vašoj vladi ima ljudi koji se protive toj ideji?

Ima ljudi koji su protiv, a ima i onih koji nemaju stav oko toga. Ima ljudi koji nemaju dovoljno informacija oko te ideje. Nedavno je bilo istraživanje i ja sam se prilično iznenadio kad sam vidio da 40 odsto građana Crne Gore podržava inicijtivu “Otvorenog Balkana”. To je ogroman procenat. S druge strane, 37 odsto građana nema definisan stav, što je, po mom mišljenju, potpuno očekivano, jer to je nešto prilično novo za njih, a 17 odsto njih ima negativan stav prema ovoj ideji. Ja mislim da unutar sve tri strukture nema dovoljno informacija o ovoj inicijativi.

Jačanje ekonomske saradnje znači smanjenje tenzija

Moj lični stav je da bi trebalo da idemo kao unificiranom tržištu, da bi trebalo da budemo mnogo više otvoreni kao društva i da je neophodno da jačamo saradnju u ekonomiju. Jačanjem ekonomske saradnje vodiće smanjenju političkih tenzija i povećati povjerenje i mobilnost naših ljudi i naših biznisa. Istovremeno smatram da bi trebalo olakšati pristup svim zemljama, preko infrastrukturinih projekata, uz liberalizaciju granica, koja bi trebalo da se realizuje postepeno. To su sve vrijednosti koje su dio Evropske uniji. Ako se mi budemo ponašali ovako kako sam naveo i ako niko nema nekakve skrivene namjere, to će ubrzati naš zajednički put ka EU. Na predstojećem samitu “Otvorenog Balkana”, kao i na prethodnim, biće prisutni predstavnici Evropske unije i SAD. Za Crnu Goru to su dva najznačajnija spoljnopolitička partnera, a mislim da i jedni i drugi snažno podržavaju ovu inicijativu. Ako mi svojim prisustvom možemo još više da podstaknemo tu saradnju, onda ne vidim razloga da naša ruka ne bude pružena.

Da li učešće u “Otvorenom Balkanu” može da utiče na Berlinski proces?

Ne vidim da su te inicijative u koliziji. Svaka reginonalna inicijativa je nastala samo sa jednim ciljem, a to je da imamo funkcionalnu saradnju između zemalja u regionu. Nijedna do sada nije ispunila taj cilj i ne znam da li će “Otvoreni Balkan”. Imate Ceftu, Berlinski proces i “Otvoreni Balkan”, koji i dalje nije okupio sve.

Crna Gora se pridružila sankcijama EU prema Rusiji, a siguran sam da znate da trenutno traje debata u našoj zemlji da li mi treba da to učinimo. Kakva su iskustva vaše zemlje, koje su posljedice te odluke?

Mi nemamo nikakve dileme kad su vrijednosni aspekti u pitanju, ali nismo ovdje da bismo dijelili lekcije drugima o tome šta bi trebalo da rade. Mi pratimo spoljnu politiku EU i tako će biti ubuduće. Imamo stoprocentnu usklađenost spoljne politike sa Evropskom unijom, naš strateški cilj je članstvo u toj zajednici i na taj način se i ponašamo. Kad su u pitanju ratovi, agresije, humanitarne katastrofe, bombardovanje građana, gubici života, mišljenja sam da nikakve kalkulacije i nikakve dileme ne treba imati. Ovo nije ekonomska, kulturna ili sportska tema, ovo je tema koja se tiče univerzalnih ljudskih prava i mislim da tu treba da budemo jasni. Naravno da ćemo mi imati neke negativne posljedice. Mi imamo značajan broj turista koji dolaze iz Rusije, a nismo ni prošle godine imali direktne letove iz te zemlje, iz političkih razloga, a ove godine smo još više “nategli” naše političke odnose: stavili smo brojne građane Rusije na listu sankcija, neki od njih imaju i imovinu u Crnoj Gori, ali mi od ovoga nećemo praviti nikakve kompromise.

Imate li problema sa snadbijevanjem energentima?

Nemamo nikakav problem, jer nismo u gasnoj mreži. Trenutno ne osjećamo krizu na način kako je osjećaju neke zemlje čija privreda značajno zavisi od upotrebe prirodnog gasa. Imamo inflaciju, veliki broj izbjeglica iz Ukrajine, negdje oko 8.000 ljudi. Kad to poredite sa Srbijom, to ne znači mnogo, ali ja vas podsjećam da je to jedan procenat našeg stanovništva. U ovom trenutku imamo određene dileme, u smislu servisiranja tih građana, ali ni tu ne primjećujem da smo u nekim većim problemima. Ako se kriza produbi sigurno ćemo tražiti pomoć Evropske unije, ali za sada Crna Gora veoma dobro kontroliše situaciju i mi nećemo praviti nikakve kompromise kad su u pitanju sankcije Rusiji.

Vlasti u Beogradu nerijetko opostrofiraju da druge zemlje ne razumiju poziciju Srbije. Vi ste nam najbliži, da li vi razumijete tu poziciju i razloge zašto Srbija ne uvodi sankcije?

Ja razumijem poziciju Srbiju, samo ne razumijem neke njihove poteze. Ali, nisam tu da dijelim lekcije, niti mi to pripada da radim, jer ja vodim drugu državu, istina, najbližu Srbiju. Mislim da bi građani više pratili neke stvari ukoliko bi se one objašnjavale i ukoliko postojala neka dosljednost u sprovođenju politika, govorim to i za Srbiju i za Crnu Goru. Mi ne želimo da upiremo prstom u druge, neka se svako organizuje na način na koji misli da bi trebalo, ali isto tako želim da kažem da je u ovom trenutku, u novoj bezbjednosnoj arhitekturi svijeta i Evrope, veoma teško da istovremeno pijete i viski i votku.

Kad vas možemo očekivati u zvaničnoj posjeti Srbiji?

Prvu zvaničnu posjetu sam imao u Briselu, što je potpuno logično. Sad očekujem da inteziviramo regionalne posjete. Lično bih volio da se nađem što prije u zvaničnoj posjeti Srbiji. To isto važi i za druge države u regionu. Nadam se da će naša saradnja biti mnogo bolja i mnogo produktivnija, nego što je to bio slučaj ranije, i da ćemo uzvratnim posjetama demonstrirati mnogo bolje odnose.

Naši diplomatski izvori navode da vas već do kraja juna možemo očekivati u Beogradu.

Bilo bi mi veliko zadovoljstvo, ako je to tačno. Nekako i pripada da počnemo iz Beograda. Ako je to tačno, onda sa velikim zadovoljstvom ću doći u Srbiju.