Kada se kaže mijleko, oduvek je bilo jasno, misli se na kravlje mlijeko. Ako nije bilo kravlje, proizvođači su naglašavali: ovčje, kozje i tako redom. Bilo je jasno, ali više nije. Kako to? Prije svega, decenijsko uvjerenje da je mlijeko zdravo danas je prilično krhko, a uz to sve je bogatija ponuda biljne zamjene za kravlje mlijeko.

Zašto je mlijeko danas bezmalo satanizovano? Je li svuda tako i jesu li na meti i mlječni proizvodi?

Uostalom, doskora se mlijeku praktično neupitno pripisivalo da je univerzalno zdravo. Od toga da podstiče čvrstinu kostiju, pa sve do pomalo opsukrnog vjerovanja da je dobro za „mušku snagu.“

Poruka da mlijeko „podstiče“ muškarce išla je u reklamama na njemačkim televizijama 1980-ih.

Danas, kravlje mlijeko je na klupi za osumnjičene. U međuvremenu je isplivalo da ga mnogi teško vare, odnosno da ne tolerišu laktozu ili su na nju alergični. Na snazi dobija i primjedba savjesti, jer proizvodnja mlijeka je nehumana prema kravama.

U srijedu, 1. juna, svijet obilježava Dan mlijeka. Kako danas stoji ne tako davno neprikosnoveno kravlje mlijeko?

Potrošnja mlijeka u Njemačkoj najslabija od kako postoji statistika

Konzumacija kravljeg mlijeka u Njemačkoj se skoro prepolovila u poslednjih pola vijeka i sada je najslabija od kako statistika to prati, od 1991.

Prema podacima saveznog centra za poljoprivredu, potrošnja po glavi stanovnika svih vrsta kravljeg mlijeka prošle godine ponovo je pala. Njemci su u proseku potrošili 47,8 kilograma, 2,2 manje nego 2020. Četvrt vijeka ranije, 1995. godine, ta brojka je bila na 62,4, a 2012. na 52 kilograma. 

Stariji podaci o potrošnji mlijeka postoje samo za nekadašnju zapadnu Njemačku. Prema podacima Savezne agencije za poljoprivredu i ishranu (BLE), 1970. zapadni Njemci su u prosjeku konzumirali više od 80 kilograma kravljeg mlijeka godišnje.

Krivi su „napici“ biljnog porekla?

Analitičari ocjenjuju da je doprinos padu potrošnje kravljeg mlieka dala i alternativa sve popularnijih biljnih proizvoda. Na rafovima kupci mogu da biraju žele li zamjenu od ovsa, soje, badema, indijskog oraha, pistaća, kokosa i sličnog.

Pritom, propisi Evropske unije ne dozvoljavaju da se išta prodaje kao „mlijeko,“ pa na pakovanju stoji nešto drugo, na primjer, „napitak.“ U svakodnevnici manje-više sve te proizvode nazivaju mlijekom.

Ljudi su dugo ismijavali one koji umjesto kravljeg koriste sojino mlijeko, ali više ne. Ne smiju se ni sve raširenijim drugim zamjenama, koje odavno ne završavaju samo na stolovima i u hrani tvrdokornih vegana, alergičnih ili netolerantnih na laktozu.

Ko napada mlijeko, i zašto sada?

„Kritika mlijeka je nešto potpuno novo posle sedam do 10 milenijuma upotrebe u ljudskoj istoriji,“ kaže istoričar kulture i poljoprivrede univerziteta u Regensburgu Gunter Hiršfelder (Gunther Hirschfelder).

Mlijeko je hiljadama godina bilo simbol bogatstva, dobrog života i zdravlja. Prema profesoru, to je počelo da se mijenja u poslednjih tridesetak godina, a inicijator napada je bila jedna tada nova generacija iz urbanog miljea, uglavnom bez dodira sa poljoprivredom.

Od Hladnog rata, narativ se mijenja, navodi Hiršfelder. „Pojavom slogana poput ‘musli spašava svijet’ hrana i piće izlaze na političke zastave sučeljenih strana,“ kaže.

Mlijeko je je dobilo posebno polarizujuću ulogu. „Bijelo možda simboliše nedužnost, ali u očima mnogih ono je sve osim toga,“ kaže Hiršfelder, „jer u mljekarama vide tamnicu za mučenje životinja.“

Uz prebacivanje krivice i sve širu i ukusniju ponudu biljnih opcija, „istupanje nije previše bolno,“ dodaje profesor.

„Alternativa je sada dostupna, potpuno je upotrebljiva u zameni za kravlje mlijeko i pritom potrošači postaju moderni i kul.“ „Mnogi sada mogu da kažu: Činim i svijet i sebe boljim,“ kaže Hiršfelder.

Proizvodnja mlijeka je bila ogroman istorijski korak

Pojava zemljoradnje i stočarstva, a sa njim i proizvodnja mlijeka, bila je važna stepenica u razvoju civilizacije. „Mlijeko je u mnogim jezicima metafora za blagostanje i zdravlje,“ objašnjava Hiršfelder. „Ne kažemo slučajno ‘med i mlijeko’ kada opisujemo lagodan život.“

Stanovništvo u njemačkim oblastima je svuda sve do dubljeg ulaska u XIX vijek većinski imalo veze sa stočarstvom. Rijetko ko, na primjer, od malih nogu nije znao da pomuze kravu.

Danas raširena skepsa prema mlijeku nije bitnije primjetna u nekim regionima, poput Kine ili arapskog svijeta. Hiršfelder ocjenjuje da je trend sa mlijekom u zapadnom svijetu pomodarstvo koje se, barem za sada, drugdje nije primilo.

Pomodarstvo, rekao je, jer kritika sa aspekta očuvanja prirode i zdravlja, uz istovremeno zagovaranje industrijski temeljno prerađene hrane kakva je mlijeko od žitarica ili badema, teško da stoji. „Na koncu, šta je zaista bolje? Hljeb sa maslacem i čaša domaćeg mlijeka ili proizvodi od soje iz globalne trgovine,“ pitao je profesor.

Argument sira

Tezu je podvukao primjerom sira. „Siru je mnogo teže naći biljnu zamjenu. Tofu na salati ili pici mnogima nije adekvatna zamjena, a to se očitava i u statistici,“ rekao je Hiršfelder.

Za razliku od mlijeka, kravlji sir je, uprkos ponudi alternative, godinama sve popularniji. U deceniji 80-ih, naime, prosečni Njemac je godišnje konzumirao 14 kilograma sira, 2000. je to poraslo na 21, a prošle godine na više od 25 kilograma.