Naum pade mi događaj iz Osnovne škole „Dušan Korać.“ Bili smo u sedmom razredu i imali čas kod Mašana. Početak školske godine, učenici četvrtog prešli u peti razred i učiteljicu zamijenili nastavnicima. Ne navikli na propadanje časova, nepripremljeni za takve situacije, igrali bi se „kile“ po hodnicima. U konkretnom slučaju, dojadi Mašanu galama, izleće iz učionice, ščepa prvog za jaknu i poče ga žestoko šamarati.
„Sram te bilo, idiote jedan! Stoko nevaspitana!“ Čiji si ti i gdje ti radi otac,“ ljutito upita nastavnik.
„Meha Z, radi u opštini,“ plačljivim glasom odgovori učenik.
„Reče u opštini, sram te bilo, umjesto da učiš, brukaš onakvog oca trčeći po hodnicima. Stidi se,“ te zagrli nesretnog učenika i poče ga milovati po glavi, pa ljubaznim glasom nastavi:
„A šta ti radi tata?“
„Kurir.“
„Kurir?!“
„Ne znam, nisam siguran da li je portir il’ kurir,“ odgovori učenik
„Ne znaš, a znaš da skačeš i vrištiš po hodnicima,“ ljutitim glasom će nastavnik pa opet poče šamarati učenika.
***
Tako je bilo nekada. Čak smo od roditelja krili nastavničke šamare kako kući ne bi dobili dodatne. Danas su „portiri“ i „kuriri“ visoki opštinski i državni funkcioneri. Za razliku od onog vakta, danas njihova djeca „šamaraju“ nastavnike. Demokratija. Lideri u regionu i EU.
Trideset godina prođe, pristigla „djeca.“ Plagijatori naprijed, sposobni stoj! Roblje radi, imperije gradi. Nema odmora dok traje obnova. Za ideale ginu „budale.“
Većina onih koji su se borili za promjene izabrali su lakši put. Promijenili su ideologiju, medijsku kuću, partiju, državu… Kuriri i portiri današnjice.
Pročitajte još