Osnovna škola ,,Radosav Jagoš Vešović“ u Barama Kraljskim ima se čime pohvaliti. Na biblioteci joj mogu zavidjeti i najveće gradske škole, kao i na kadrovima koje je iznjedrila. Ima među njima poznatih imena koja su na put znanja krenula upravo iz učionice u Barama Kraljskim.
Ove zime i ove školske godine, originalnosti su dobili još jedno ime i prezime… Olivera Stanisavić.
Učenica prvog razreda svakog dana jaše na konju Rubinu dva kilometra da bi stigla od kuće do škole. Zimska jakna sa kapuljačom, kišobran koji pridržava ispod pazuha, ruke na uzdama, đačka torba na sjedlu…

Olivera svakog jutra stigne na vrijeme u školu. Prolazi prečicama. Ima i uzbrdica i nizbrdica, seoskih mostova. Prava zimska idila, ali Olivera nema kada da u njima uživa, da o njima razmišlja.
Kaže kako je nije strah da jaše. Jaše od četvrte godine. Nekad da bi stigla do babe, a kad je krenula u školu da bi stigla na časove. Iako ima tek sedam godina vješto ,,upravlja“ konjem, nije svjesna da je spontano i samouko ovladala vještinom koja je za njene vršnjake nedostižna.

Prava je ljubimica u odjeljenju kod učiteljice Novke Zlajić, ali i u cijeloj školi. Dobar je đak. Kada zvoni da označi kraj nastave, đaci i nastavnici upute se ka parkingu. Tamo ih čeka školski autobus, a Oliveru njen Rubin. Saša Dulović, vozač autobusa kreće ka Kolašinu, a Olivera Stanisavić na konju kući. Opet će prečicom, kuća je ,,samo“ dva kilometra daleko. Sa zakopčanom kapuljačom, kišobranom koji spretno drži i osmijehom i sigurnošću kakvu može imati sedmogodišnja djevojčica…