Crna Gora je zemlja čuda. Neki me nazivaju izdajnikom, ali ne kažu gdje i koga sam izdao, a neki najavljuju da ću biti predsjednik Vlade ili Skupštine.

Moj prioritet je Crna Gora, odnosno njena budućnost, a to gdje ću ja biti najmanje je važno, poručuje u razgovoru za “Novosti” Vladimir Joković, lider Socijalističke narodne partije.

Na pitanje kako ocjenjuje najnovija politička previranja u Crnoj Gori, odgovara:

– Prvi put u svojoj istoriji Crna Gora je na izborima promijenila vlast. Svaka promjena izaziva određenu nestabilnost, pa ovo što se danas dešava nije ništa drugo nego sazrijevanje demokratije, koje je ovde nedostajalo. Prolazimo procese kroz koje su svi u regionu davno prošli. Prije ili kasnije, ovo se moralo i nama desiti. Važno je da svi akteri sačuvaju prisebnost i shvate da mi ne možemo biti izuzetak.

Kako onda prevazići duboku krizu vlasti?

– Postoji nekoliko načina. Izbor nove vlade u okviru sadašnje parlamentarne većine, izbor tehničke vlade koja bi bila ograničenog trajanja i koja bi pripremila nove izbore, manjinska vlada. Naravno, uvijek se sve krize mogu riješiti prijevremenim izborima. Sačekajmo glasanje o povjerenju aktuelnoj vladi i ako ona padne, jedan od navedenih demokratskih modela će biti rješenje. Vjerujem u političku mudrost Crne Gore da može naći najbolje rješenje koje neće imati posledice po mir, međunacionalni sklad, ekonomsku stabilnost i evropski put naše države.

SNP se neočekivano našao na meti političkih protivnika i analitičara. Da li je ta priča inicirana sa strane?

– SNP je građanska, demokratska, reformska, Evropi okrenuta partija, koja je najviše dala političkoj sceni Crne Gore. Nije privatna niti poluprivatna partija koja služi samopromociji i egzistenciji njenog lidera, ili rukovodstva. Naravno, kada su teška vremena, one partije koje nikada nisu bile dio problema, koje su baštinile univerzalne vrednosti, čuvale međunacionalni i međuvjerski sklad, posvećene progresu, toleranciji, miru, treba da budu tema svih dobronamjernih analitičara i političara. Jedino takve partije mogu i moraju rješavati krizne situacije. Ovu priču nije niko drugi afirmisao osim SNP svojom političkom mudrošću i vrijednostima za koje se zalaže. Raduje nas što su je prepoznali domaći i međunarodni politički faktori.

Da li je Eskobar uticao na dešavanja u Crnoj Gori?

– To mi nije poznato jer se sa njim nisam sastajao. Kriza Vlade je počela kad je Demokratski front otkazao podršku aktuelnoj vladi zbog nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. I sva kasnija dešavanja i niz postupaka premijera su samo doprinjeli svemu ovome.

Da li je manjinska vlada zapravo vlada kontinuiteta DPS?

Ni slučajno! DPS ne može biti deo manjinske vlade, ako do nje uopšte dođe, pošto postoji inicijativa o raspuštanju Skupštine, nakon čega bi usledili izbori. DPS mora snositi posledice zbog ukorenjenog kriminala i korupcije tokom njihove vlasti, šverca, niza afera koje su potresale Crnu Goru, zloupotreba izbornog procesa, sumnjivih privatizacija, pokušaja oduzimanja imovine Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i još mnogo toga.

Ulazi li SNP u tu vladu i na kojoj eventualnoj poziciji vidite sebe?

– Prvo treba vidjeti hoće li se ići na izbore i birati nova vlada. Mi se zalažemo za rekonstrukciju vlade u okviru postojeće parlamentarne većine. Ako dođe do manjinske vlade, prvo treba vidjeti šta su njeni glavni prioriteti, ko bi je sačinjavao, ko bi bio protiv nje, a ko bi je eventualno prećutno podržao. Od svega toga će zavisiti odluka Socijalističke narodne partije. Ako ne znamo hoće li biti te vlade i da li će SNP biti u njoj, neozbiljno bi bilo govoriti koje mjesto neko treba da zauzme.

Kako ocenjujete ponašanje premijera Krivokapića prema zvaničnom Beogradu?

Najbolje to pokazuju međudržavni odnosi koji su na istorijskom minimumu. Oni proističu iz nerješavanja pitanja ambasadora, nepotpisivanja Temeljnog ugovora i potpune otuđenosti premijera od partija za koje većinom glasaju Srbi u Crnoj Gori, a koje su ga i dovele na ovu poziciju. Mogao je Krivokapić da inicira, na primjer, zajedničke sastanke vlada Srbije i Crne Gore. Ali, čovek koji ne vidi da je izgubio povjerenje parlamentarne većine, kome četiri ministra najavljuju učešće na protestima, objektivno nije mogao da sagleda poteze koji bi vodili do otopljavanja odnosa između dvije bratske zemlje.