Do sada povlašćeni drvoprerađivači bune se i organizuju proteste zbog najavljenih promjena u načinu dodjele šuma. Zato većina drvoprerađivača sa sjevera podržava ukidanje monopola i uvođenje reda u crnogorskom šumarstvu od koga su korist, kažu, do sada imali samo pojedinci. Dok je država trpila štetu

Uprava za šume pripremila je javni poziv za dodjelu drveta u dubećem stanju, kojim će se cijena drveta za one koji žele da rade u drvopreradi znatno uvećati u odnosu na dosadašnje.

Drvoprerađivač iz Plava Nedžad Cecunjanin kaže da drvoprerađivači koji do sada nisu imali pristup šumama u potpunosti podržavaju najavljene promjene, dodajući da razumije zašto se bune oni koji su bili povlašćeni.

,,Već dvadesetak godina šumama gazduje nekoliko ljudi. Znate pod kojim uslovima: dobiju kubik drveta u šumi za deset do petnaest eura, potroše na izvlačenje još dvadeset pet, i to isto drvo prodaju za sto dvadeset eura. Ko se ne bi bunio. Oni su za ovaj period dok su gazdovali u šumama stvorili imperije”,  objašnjava Cecunjanin.

Prema njegovim riječima prioritet u novoj raspodjeli šuma treba da imaju lokalna preduzeća sa čijih teritorija se šuma izvlači i da pri tome svi imaju jednaka prava. ,,Mi u suštini tražimo da se formira jedno preduzeće koje bi predstavljalo neku vrstu ‘banke drveta’, i da se ono prodaje po tržišnim uslovima sa lagera. Ko voli neka izvoli. Mi ćemo plaćati više nego što su plaćali dosadašnji koncesionari. I ranije smo plaćali više, kupujući od nakupaca, ako smo željeli da radimo”.

Ovaj drvoprerađivač ističe i da treba uzimati iz šume samo onoliko koliko je protrebno. ,,Dobro je da se konačno stalo nakraj sistemu koji je vodio potpunom uništavanju šuma. Ako budemo sjekli samo koliko treba, sačuvaćemo crnogorske šume”.

Njegovo mišljenje dijele i ostali članovi udruženja drvoprerađivača iz Plava, Andrijevice i Berana. Predsjednik Udruženja drvoprerađivača iz Berana Miroslav Čukić ističe da je ,,dobro što se završava era pljačke”.

,,Ti koji su do sada gazdovali šumama su obične šumokradice, a postali su biznismeni. Niko do njih nije razvio finalnu proizvodnju, sve se svodilo na pljačku šume. Država je do sada gubila milione, a ti euri su išli u džepove tajkuna”, kaže  Čukić.

On podržava ideju da ponuđena cijena za drvo bude odlučujući faktor prilikom dodjele šuma, a tek onda tehnička opremljenost i svi drugi faktori.

,,Tenička opremljenost treba da bude uslov da se učestvuje na konkrusu, ali ponuđena cijena treba da odlučuje sto odsto. Ne vidim šta je u tome neprihvatljivo za gospodu koja se buni. Ovako će svima biti dobro, i državi i nama. Do sada je bilo dobro samo tajkunima”, smatra naš sagovornik.

Vršilac dužnosti (v.d.) direktora Uprave za šume Srđan Pejović saopštio je ranije da država osniva firmu Crna Gora šume te da je završeno sa privilegovanima. ,,Koncesioni model korišćenja šuma koji dugi niz godina postoji u Crnoj Gori, a koji nije prepoznat od struke u Evropi, nanio je ogromnu štetu budžetu i šumama Crne Gore. Takav sistem, pod patronatom bivše vlasti i bivših čelnika Uprave za šume, omogućio je pojedinim privatnim firmama, velikim koncesionarima privilegovani status u sektoru šumarstva”, poručio je Pejović obraćajući se drvoprerađivačima. ,,Informišem vas da je proces revizije rada Uprave za šume, pa i koncesionih ugovora, u toku, tako da ćemo čim bude završen napraviti analizu i nadležnim institucijama, ali i javnosti dati odgovore na ono što i vi u ovoj inicijativi pitate, a to je ko su privilegovani”.

On je kazao da nema nikakve dileme kako koncesioni ugovori u velikoj mjeri nisu poštovani te da je na taj način budžet Crne Gore oštećen za enormne svote novca. ,,To će ova država i njeni nadležni organi detaljno ispitati i utvrditi pojedinačnu krivično-pravnu odgovornost svih aktera koji su učestvovali u toj  pljački najvećeg blaga Crne Gore”.

Pejović, dodatno, objašnjava: ,,Dok su se pojedini enormno bogatili, koristeći prirodne resurse svih nas, ogroman broj drvoprerađivača, ali i građana, nisu imali zakonit i pošten pristup šumama. Dok su veliki, pod pokroviteljstvom bivših čelnih ljudi i pojedinaca u šumarskom sektoru, nesmetano eksploatisali, pa i arčili naše šume, oni manji bili su diskriminisani, a mnogi bili prinuđeni i da ugase svoje mukom izgrađene skromne pogone”.

Prema njegovim riječima rezultati takvog pristupa su poražavajući – zakinuti budžet, bujajuća korupcija, nerazvijena finalna proizvodnja, značajno devastirane šume, ogroman broj nezadovoljnih drvoprerađivača i građana. ,,Kada se tome doda brutalna zloupotreba šumarskog sektora u partijske svrhe – gdje su građani raznim vidovima otvorenih i pritajenih ucjena bili vrbovani da daju glas a zauzvrat dobiju drvo – onda je slika našeg šumarskog sektora još više poražavajuća. Sa ovim u Crnoj Gori je završeno. Naša država započinje novu, zdravu i izazovnu fazu istinskog gazdovanja sopstvenim šumama, na zakonitim, pravednim, za sve jednakim tržišnim osnovama. Svi vi, kao i svi ostali u našoj zemlji, dobrodošli ste partneri za saradnju zasnovanu na tim principima”, poručio je Pejović drvoprerađivačima.

On je najavio da će odgovor na pitanje  ko su privilegovani drvoprerađivači i ko je šumarska mafija, dati državni organi Crne Gore. ,,Samo u Rožajama je zadnjih godina nestalo preko 50.000 metara kubnih drveta. Takvi podaci ukazuju na postojanje šumarske mafije i kriminala u pravom smislu te riječi”, saopštili su iz Uprave za šume.

Da u crnogorskim šumama vladaju mafija i haos, godinama su pričali neki od prepoznatih boraca protiv dosadašnjeg načina gazdovanja šumama.

Nakon što im je 2014. godine istekao sedmogodišnji ugovor, dio koncesionara je ostao u tom poslu do danas. Najavljeni pokušaj promjene u načinu dodjele koncesija, tako što bi posječenu šumsku građu svi mogli da na javnoj licitaciji otkupljuju od Uprave za šume, do sada nije mogao da zaživi.

Na čitavom sjeveru Crne Gore, šumama je gazdovalo svega nekoliko tajkuna bliskih bivšim državnim vlastima, koji mogu na prste jedne ruke da se pobroje. Na području beranske opštine je to privatno preduzeće Nikola. U Bijelom Polju je Pelengić.  Pelengić je do sada bio najprisutniji još i u šumama Kolašina, Plava i Žabljaka. U Mojkovcu preduzeće Trudbenik. U Pljevljima Vektra, u Andrijevici i dijelu Berana, Boj-komerc.

Te kompanije su gazdujući šumama, na godišnjem novou, izvlačile milionske dobiti, dok su drugi u šumu mogli poći na izlet ili u lov. I samo ponekad, opet preko ovih pet tajkuna, dobiti neke mrvice njihovog kolača.

Sada kada se najavljuje kraj takvog načina gazdovanja šumama i istrage o učinjenom u toj oblasti, raste nervoza. Tragovi će pokazati gdje se sve prelivalo šumsko bogatsvo. Gdje je završavao novac. Ona razlika od petnaest do stotinu dvadeset eura po kubiku. Puta toliko kubika. Puta toliko godina. Reklo bi se, jednostavna matematika.