Badnji dan najavljuje jedan od najvećih hrišćanskih praznika Božić. On predstavlja poslednji i najstroži dan božićnog posta, a ujedno predstavlja i veliku sreću jer je to dan prije Hristovog rođenja.

Badnji dan je ime dobio po Badnjaku, hrastovom drvetu, koje se na taj dan siječe i pali. Običaji za Badnji dan su se vijekovima prenosili.

Glavno obilježje je Badnjak koji se siječe tog jutra, a hrast za Slovene predstavlja sveto drvo. Mnogi od običaja su vremenom zaboravljeni, a takođe se i razlikuju od mjesta do mjesta, ali postoje i oni koji su svima zajednički ili slični. Na primjer loženje badnjaka je povezano sa ognjem i ognjištem i to je središnji element ovog praznika.

Simbol je rađanja novog sunca, a mladi hrast je spaljivanjem davan ognju radi nove godine, a varnice koje bi izbile iz plamena najavljivale bi rod i prinos.

Odlazak u badnjake

Odlazak u sječu badnjaka ispraćen je pucnjima iz pušaka i prangija. Ranom zorom, muškarci kreću, a najčešće otac i sin, da pronađu i donesu kući badnjak. Zavisno od kraja biraju se različiti badnjaci.

Broj badnjaka takođe zavisi od kraja u kojem se siječe, negdje se siječe jedan, dva ili tri badnjaka, ali postoje i mjesta u kojima se siječe čak devet. Postoji i pravilo da se donosi onoliko badnjaka koliko ima muških članova u porodici. Uglavnom se sjekla jedna grana drveta koja se cijela donosila kući pa se onda dijelila na više dijelova.

Prije sječenja drvetu se nazove „dobro jutro“ i čestita mu se praznik i moli se da podari porodici sreću i zdravlje. Potom se drvo posipa žitom, a u nekim krajevima običaj je da mu se daruje kolač koji je posebno umijesen za tu priliku. Drvo se takođe ne smije dodirnuti rukama, pa onaj koji siječe drvo mora nositi rukavice.

Pravilo je da se drvo zasijeca sa istočne strane jer mora pasti na istok. Takođe bi ga trebalo oboriti sa najviše tri udarca, a ukoliko ne padne posle toga onda se kida rukama, kako se drvo ne bi mučilo.

Prvi iver koji se odvaja od badnjaka je takođe imao određenu moć. Pazilo se da on ne padne na zemlju, pa zato u badnjake ide još jedan muškarac koji bi trebalo da uhvati ovaj iver. Vjerovalo se da bi se stavljanjem prvog ivera u karlicu pomoglo da se skuplja kajmak debeo kao iver, ili ako se stavi na košnice, pčelama neće moći niko da naudi. Takođe se stavljao i u vodu koju su pili oboljeli radi ozdravljenja.

Kada domaćin donese badnjake, prisloni ih na kućni zid i tek ih sa prvim mrakom unosi u kuću i stavljaju na ognjište.

Dok su muškarci još u šumi u kući se sakriju tronošci, vretena i kudjelje, igle i metle.

Nakon donošenja badnjaka kolje se božićna pečenica, a to je obično prase ili ređe jagnje. To je žrtva za novo ljeto što je ostalo još od starog kulta prinošenja žrtve za rađanje novog Boga.

Badnje veče

Najveći broj rituala obavlja se tokom večeri. U toku dana domaćica je već u neko sito stavila različite vrste žitarica, suvog voća i jabuka i sve se to postavlja u vrhu stola na kojem se večera. U nekim krajevima se sito stavlja ispod stola, a u nekim pored ognjišta. Tim žitom se posipa badnjak, slama i polažajnik.

Pred veče domaćin unosi badnjak u kuću, kucajući na vrata, a ostali ukućani ga pitaju „Ko je?“. On im odgovara da badnjak dolazi u kuću i pozdravlja ukućane sa „Srećno vam Badnje veče“, na šta mu oni odgovaraju „Bog ti dobro dao i sreće imao“, dok ga domaćica dočekuje sipajući po njemu žito iz sita.

Dok nosi badnjak domaćin obilazi kuću kvocajući kao kvočka, a ostali ukućani idu za njim i oponašaju zvuk pilića. On obilazi svaki ugao doma bacajući u svaki po jedan orah što se smatra žrtvom precima. Preostali orasi i lješnici se stavljaju u slamu ispod stola i najčešće se jedu sa medom, dok orahe iz uglova niko ne uzima.

Nakon unošenja badnjaka, domaćin unosi i slamu koju rastresa svuda po kući, a najviše na mjesto gdje će biti postavljena večera. I dok nosi slamu, domaćin kvoca, a ostali pijuću. Preko nje se stavlja stolnjak, jer se večera na podu, a stolice su iznijete iz kuće i sjedi se na slami.

Trećeg dana Božića, ova slama se odnosi u obor, štalu ili ambar, a njome su se obavijale i voćke kako bi bolje rodile.

Badnjak se cjeliva, maže medom i stavlja na ognjište. Prema predanju, kada se stavi na ognjište prema njemu se ponaša kao prema živom biću: kiti se zelenim granama, ljubi, poliva vinom i žitom. Ponegdje se zasiječeni kraj badnjaka maže medom koji čobani ližu govoreći: „Kako mi za badnjakom tako ovca za jaganjcima, krava za telcima…“

Običaj nalaganja badnjaka na vatru je veoma star. Djeca grančicama raspaljuju vatru izazivajući varnice izgovarajući „Koliko iskrica toliko parica, pilića, košnica“.

Za Badnje veče je takođe karakteristično da se mijesi česnica, odnosno badnjački kolač, bez kvasca sa orasima, premazan medom. Česnica se ne siječe već lomi rukama.

Obredni hljebovi koji se mjese badnjega jutra su u tijesnoj vezi sa magijskom vjerovanjima u vezi plodnosti.

Badnja večera je posna, ali je trpeza veoma bogata. Ona treba da obiluje jelom i pićem da bi i nova godina bila bogata i plodna. Nekim jelima se pridavao i magijski značaj, pa su ta jela bila obavezna. To su med, luk (ima amajlijsko značenje), pasulj, kupus, riba, voće (orasi, lješnici, jabuke, suve šljive).

Večera bi trebalo da protekne u miru i tišini. Slama koja se raznosi po kući, jelo na podu i raznošenje oraha po ćoškovima dio su kulta mrtvih. To veče se u kući očekuju domaći pokojnici, jer se smatra da su svi preci sa ukućanima, pa je večera zato tiha da se ne bi otjerali i zato se tri dana sa trpeze ne prikuplja već samo donosi, a čak se i ne čisti po kući.

Tokom Badnje noći se peče božićna pečenica, namijenjena sjutrašnjem danu, Božiću. Tokom noći se pazi kada će badnjak da pregori, a onome ko prvi spazi pripadala je nagrada od domaćina. Sam trenutak pregorjevanja domaćin je oglašavao pucnjem iz oružja. Nekada su svi ukućani ostajali budni dok badnjak ne pregori, a kasnije je samo jedan muškarac ostajao da bdi.

Smisao slavljena Badnje večeri

Običaj sječenja badnjaka se vezuje za to što su vitlejemski pastiri, na znak Zvezde da se rodio Hristos Spasitelj, nasjekli granja i ponijeli ga u pećinu da nalože vatru i ogriju Hrista i njegovu majku. Badnjak, dakle, predstavlja ono drvo koje je Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio. Badnjak, dalje, nagovještava i drvo Krsta Hristovog.

Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sjutrašnji praznik, uzima sjekiru u ruke i siječe badnjak.

Posipanje žitom na Badnji dan i Božić na žito koje je Majka Božija, kada joj se rodio sin, bacala stoci koja je bila u štali da stoka ne bi grizla slamu na kojoj je Hrist ležao.

Slama u domu se tumači kao sjećanje na to da se Isus Hrist rodio na slami, i time je badnjedanska slama simbol jasli u Vitlejemskoj pećini. Kad unosi badnjak u kuću, domaćin tada kaže Hristos se rodi a svi ukućani odgovaraju Vaistinu se rodi.

Kađenje doma je simbol smirne i tamjana koji su donošeni kao darovi novorođenom Isusu. Orasi u slami u uglovima kuće simbolišu vlast Božju na sve četiri strane svijeta.

Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpjevajući tropar Roždestvo tvoje… , pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sjedaju za trpezu.

Pogača koja se lomi simboliše riječi Isusove Ja sam hljeb živi, a vino krv njegovu. Riba je simbol Sina Božjeg, so božanske sile a med sladosti vječnog života bod okriljem Boga. Svijeća koja se pali za Badnji dan i Božić predstavlja svjetlost Božiju i simboliše Isusove riječi Ja sam svjetlost svijetu.

Paljenje badnjaka označava završetak Badnjeg dana i uvod u Božić.