Državni funkcioneri, njih oko 500, olakšaće državni budzet ove i narednih godina za oko još 780.000 eura na godišnjem nivou po osnovu povećanja njihovih zarada koje će biti veće od aktuelne minimalne penzije u državi (od oktobra će biti 200 eura), a koje omogućuje program Evropa sad. Upravo to su im omogućili poslanici koji su odbili da izglasaju izmjene Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru kojima je Ministarstvo finansija i socijalnog staranja predlagalo ograničenje rasta plata, te da najplaćeniji u državi umjesto povećanja od 200 eura dobiju 70, kako se ne bi stvarao veliki jaz izmeću primanja u državi.

Poslanicima se očito nije dopala ideja da se odreknu 130 eura povećanja zarade, pa je na glasanju 29. decembra prošle godine njih 77 bilo uzdržano, odnosno svi koji su glasali. To što su poslanici odbili da se sa drugim funkcionerima odreknu 130 eura povišice, iako već imaju zarade koje su u prosjeku oko 1.700 eura, prema ocjeni sagovornika „Dana“, samo je dokaz njihove nezasitosti i gramzivosti, koja postaje i neukusna i nemoralna. Oni navode da funkcionerima nije trebalo povećavati plate ni za 70, a tek ne za 200 eura, već su zaslužili da im se za te iznose smanje, s obzirom na to da su usled brojnih privilegija izgubili osjećaj za realnost u kojoj živi narod. Primjera radi, najniža penzija u Crnoj Gori je manja od povišice koju će dobiti funkcioneri, iznosi 147 eura, a narodni predstavnici su odložili njeno povećanje za oktobar na 200 eura, ali njihove povišice stupaju odmah na snagu. Samo za povišice zarada poslanika iz državnog budzeta ove godine biće potrošeno 126.000 eura.

Inače, ovo nije jedini slučaj kada su poslanici bili jednoglasni, jer su i prije nekoliko godina složno podržali da im se nakon prestanka funkcije isplaćuje naknada godinu, odnosno dvije u slučaju da stiču pravo na penziju.

Prema ocjeni Zarije Pavićevića iz Alternative Crna Gora, običan radnik i poslanik u Crnoj Gori su dva paralelna univerzuma.

– Ako uzmemo u obzir da veliki broj ljudi u Crnoj Gori radi za satnicu od 1,20 eura, dok, na drugoj strani, nerijetko satnica poslanika bude i 1.500 do 2.000 eura. Kad kažem satnica 1.500 eura mislim na činjenicu da postoji veliki broj poslanika koji mjesečno i ne prođu pored Skupštine Crne Gore, a ne da uđu na zakazane sjednice. Na primjer poslanik DPS-a i bivši premijer Duško Marković, za kojeg se ne sjećam kad sam ga poslednji put vidio u Skupštini. Da li je to socijalna pravda ? Naravno da nije – ocjenjuje Pavićević.

On ističe da smo svjedoci da poslanici uz visoke plate za naše standarde uživaju i ostale benefite, poput službenih automobila, besplatnog goriva, plaćenih telefona i još dosta toga.

– Zapitate li se da li taj čovjek ima realnu i pravu sliku o ostatku građana ove države? Neko ko neredovno i izuzetno rijetko dolazi na posao ne može imati razumijevanje i osjećaj za običnog radnika. Taj poslanik brine samo i jedino za svoje lično dobro, što se pokazalo i neizglasavanjem izmjena Zakona o zaradama u javnom sektoru kojim bi se ograničio rast njihovih primanja! Nažalost, nastavljena je ista višedecenijska praksa gdje je samo i jedino lična korist ispred svega ostalog! U zemlji u kojoj 70 odsto radnika radi za 350–400 eura, obespravljeni, izrabljivani i bez svoga prava glasa, dok poslanici koji im „kroje kapu“ rade za par hiljada najblaže rečeno je da je bahatost i totalna nezainteresovanost za sve osim za svoja primanja na najvisočijem mogućem nivou – istakao je Pavićević.

Predsjednik Partije penzionera, invalida rada i restitucije Momčilo Joksimović smatra da je povišica za funkcionere nemoralna, te pokazatelj nezasitosti i odsustva brige dok desetine hiljada penzionera mjesečno primaju onoliko koliko najplaćeniji samo dobiju na ime povišice. Poručuje da su penzioneri spremni i na proteste ukoliko se hitno ne pokaže briga za njih.

– Funkcionerima plate nije trebalo povećati ni za 70, a tek ne za 200 eura. Poslanici je trebalo da usvoje izmjene zakona koje je predložilo ministarstvo i solidarišu se sa narodom. Oni već primaju visoke zarade i nemoralno je da dobijaju još više. To je nepošteno, ponašaju se kao da im nikada nije dosta. Ne pokažu li brigu za penzionere, doći ćemo pred Skupštinu da vide da i mi postojimo – izjavio je Joksimović.

Dodaje da država trebalo da prestane i sa finansiranjem udruženja penzionera koja su u stvari partijske ćelije DPS-a od kojih obični građani nemaju nikakvu korist.

Sindikalac Predrag Spasojević istakao je da je predlog izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru u stvari bio populizam ministra finansija Milojka Spajića koji je pokušao da sebe prikaže kao Robin Huda, koji otima od bogatih i daje siromašnima.

– Zarade A, B i C grupe (najviši državni funkcioneri) su na niskom nivou, a grupe D (javni sektor) na neprihvatljivo niskom nivou. Veći problem su izmišljene agencije, zavodi, uprave, sa brojnim izmišljenim radnim mjestima, te raznorazni savjetnici bez znanja. Učinak svih zajedno je jako mali, ali ne čudi da su bili ovaj put od javnosti targetirani poslanici, pošto su bili uzdržani svi. Sistem zarada u javnom sektoru je loš i destimulativan. Ako neko misli da će sa ovim nivoom zarada imati kvalitetnu javnu upravu i pravosuđe, prosvjetu i zdravstvo, grdno se vara. Mora se pod hitno sa ove uranilovke po kategorijama zaposlenih preći na aktivan sistem obračuna zarada uz jasne mjerljive rezultate. Sve dok se to ne postigne imaćemo privid da su nam političari preplaćeni. A svakako nivo penzija i zarada u realnom sektoru u najmanju ruku je sraman – smatra Spasojević.