Dame koje umiju i sa loptom i sa pištaljkom: Nina i Nikolina igraju i sude

    3 godine pre 615 pregleda

A zašto vas dvije ne biste počele da sudite? Volite košarku, igrate, vidite da je sve više dama na parketima sa sudijskom pištaljkom…

Ovo pitanje postavila je Bojana Vučinić, nekada uspješna košarkašica, poslovna sekretarka u KSCG i u ovoj situaciji delegatkinja na utakmici Lige mladih u Kolašinu između KK Gorštaka i KK Ibra, Nini Rakočević i Nikolini Bijelić, košarkašicama „Tara basketa“ koje za zapisničkim stolom „vode“ semafor i zapisnik.

Tako je počelo…

Mjesec kasnije Nina i Nikolina su u sudijskoj uniformi KSCG slušale crnogorsku himnu uoči početka seniorske utakmice ženskog košarkaškog prvenstva Crne Gore. Između pitanja Bojane Vučinić i prvog sudijskog zvižduka Nine Rakočević i Nikoline Bijelić pod reflektorima ,,Bemax arene“ desile su se sve potrebne procedure, startne edukacije, prva polaganja. Stručni tim Sudijske komisije KSCG koji predvodi Zoran Šutulović čija je pištaljka „svirala“ evropska i olimpijska finala, je odlučio da dvije mlade Kolašinke zaslužuju da se „gurnu“ u sudijsku vatru..

Nina i Nikolina ne kriju sreću i zadovoljstvo što je njihova ljubav prema košarci dobila još jednu formu pripadanja „kraljici igara“ – suđenje i procjenu koliko je košarkaški duel i pokret izveden po ritmu košarkaških pravila…

Nina Rakočević je još sa osam godina odlučila da košarka postane njena planeta koju je odredila za svoje nade, ciljeve, dokazivanja…

– Već na prvom treningu sam osjetila da sam izabrala nešto čemu ću da pripadam cijeli život i čime ću se baviti. Od malena pratim Božicu Mujović i ona je moj davnašnji idol. Pomogla mi je da u sebi pronađem plejmejkerku, da pokušam da se poistovjetim sa tim kako ona igra na toj poziciji. Godinu sam igrala u Turskoj, takođe na poziciji plejmejkerke. Treninga mi nikada nije dosta, treniram u svom klubu „Tara Basket“ a nekada i sa muškim selekcijama Košarkaškog kluba „Gorštak“ – priča Nina Rakočević.

Ispred ogledala uvježbava tehniku


Ljubav prema košarci se odrazila i nastavila u potrebi da se oproba u košarkaškom suđenju. Svjesna je da je nova u ovom obliku pripadanja košarci ali i odlučna da sprovede svoje životno pravilo – gdje god je košarka tu su moje ambicije da budem najbolja…

– Tek sam na početku. Znam koliko je košarkaško suđenje kompleksno i koliko je važan svaki detalj. Razmišljam, čitam, gledajući košarkaške utakmice posebnu pažnju obratim na sudije. Često stanem ispred ogledala i uvježbavam tehniku suđenja. Sudila sam nekoliko utakmica, imala sam čast i da sudim Prvu žensku košarkašku ligu. Suđenje mi je

pomoglo da košarku igram rasterećenije. Mnogo je lakše igrati košarku kada znate pravila iz perspektive i pogleda sudije. Za deset godina vidim sebe i u košarkaškom i u sudijskom dresu. Vjerujem da će mi vrijeme biti naklonjeno jer ću košarci dati sve od sebe – kaže 17-godišnja Nina Rakočević, učenica kolašinske Gimnazije „Braća Selić“.

Brajant uzor


Nikolina Bijelić je košarku počela da trenira sa 13 godina u ŽKK „Tara basket“. Kaže da je u ovoj igri prepoznala prostor gdje može da se dokaže, odgovaralo joj je košarkaško nadigravanje, košarkaški pokreti..

– Od malih nogu mi je uzor bio Kobe Brajant. Šutirala bih na koš uz uzvik – Kobiiiii. I sada kada šutiram spontano mi se otme taj uzvik. Kao da sam preciznija sa tim uzvikom. Košarka je igra koja traži da se razumije svaka pozicija ali mi najviše odgovara pozicija beka. Treniram svaki dan čak i sa našim drugovima iz KK Gorštak, a i sama organizujem individualne treninge. Odlučila sam da se oprobam u košarkaškom suđenju da bih ostala u trajnoj vezi sa parketom i košarkom ako se ne ostvarim kao košarkašica u potrebnoj ambiciji – priča Nikolina Bijelić, učenica kolašinske gimnazije koja je prije desetak dana napunila 18 godina.

– Već je šest-sedam utakmica u mojoj sudijskoj „bilježnici“. Moja drugarica Nina i ja smo najviše ponosne na suđenje u Prvoj ženskoj košarkaškoj ligi. To je veliki podstrek jer sam svjesna koliko treba raditi na sebi da bi se stekla sudijska rutina. Naravno da sebe zamišljam na parketu velikog evropskog ili svjetskog takmičenja. Meni kao sudiji dosta pomaže „košarkašica u meni“. Na pitanje da li ću za deset godina biti u igračkom ili sudijskom dresu je sada teško odgovoriti, ali ono što je sigurno je da ću biti uz košarku i sa košarkom.

Kolašinska košarkaška priča, po mnogo čemu osobena i učincima originalna, dobila je dva nova aktera, dvije dame koje vole da igraju ali i da sude košarkaške utakmice. Duh ove igre nekada najbolje čuvaju pravedne i pravovremene sudijske odluke. Zvuk mrežice kroz koju prolazi lopta i pištaljke koja čuva majstore nadigravanja. Nina i Nikolina sve to umiju. I tek će umjeti….