Pravoslavna crkva slavi danas veliki praznik posvećen Svetoj Petki – Prepodobnoj mati Paraskevi, zaštitnici žena, siromašnih i bolesnih.

Sveta Petka u narodu veoma je poštovana i cijenjena, pogotovo među ženama čijom se zaštitnicom smatra.

Njen kult neguje se vjekovima u jugoistočnoj Evropi, kako kod Srba, tako i kod Grka, Rumuna, Bugara, a poštuju je i pojedini nehrišćanski narodi na srednjem istoku.

Prema predanju, Sveta Petka je pomagala bolesne i hranila gladne.

Kapela Svete Petke je podignuta na izvoru za koji se vjeruje da iscjeljuje očne bolesti i u tu se, kao velika svetinja, čuva mali prst svetiteljke.

I u beogradskom naselju Železnik nalazi se još jedan izvor Svete Petke za koji vjernici tvrde da je ljekovit i čudotvoran.

Priča se da su baš na tom izvoru slijepi progledali, nepokretni prohodali, a nerotkinje uspjele da dobiju djecu…

Po predanju, Sveta Petka je srpskog porekla, i potiče iz imućne i pobožne porodice. Rođena je u Epivatu u Trakiji, između Silinavrije i Carigrada, krajem 10. ili početkom 11. vijeka. Na ikonama je predstavljena u monaškoj odjeći sa krstom u ruci.

Bila je usamljena, mnogo godina je provela u pustinji, a prema predanju, javio joj se anđeo i usmjerio je da širi Hristovu vjeru. U doba pozne starosti poslušala je glas anđela, ostavila pustinju i vratila se u Epivat. Tu je poživjela još dve godine u neprestanom postu i molitvi.

Prepodobnu mati Paraskevu proslavio je njen podvižnički život u pustinji, ali i mnogobrojna čuda koje je, kako kažu vjerovanja, učinila posle upokojenja, a prema rečima vjernika, čini ih i dan danas.

Nakon što se, prema predanju, svetiteljka u snu javila nekom Georgiju i Jefimiji, hrišćani iz Epivata pronašli su njene mošti i prenijeli ih u hram Svetog Petra i Pavla. Njene čudotvorne mošti prenošene su od tada mnogo puta.

U Carigrad, pa u Trnovo, a onda su opet vraćene u Carigrad, pa odatle u Beograd. Sada se njene mošti nalaze u rumunskom gradu Jašiju, a mali prst na Kalemegdanu.

Bugarski car Jovan Asen 1238. po jednima je oteo, po drugima jednostavno prenio mošti svete Paraskeve u svoj prestoni grad Trnovo. Kad su Turci osvojili Bugarsku, mošti su prenijete, po zapovjesti sultana Bajazita, u moldavski grad Jaši.

Kneginja Milica uspela je 1396. da izmoli svetiteljkine mošti i sahrani ih u crkvi Ružici, na Kalemegdanu.

Sultan Sulejman Drugi preneo je mošti svete Paraskeve 1521. u Carigrad.

Konačno, 1641. carigradski patrijarh Partenije poklonio je mošti moldavskom knezu Vasiliju Lupulu koji ih je preneo u Jaši i položio u crkvu Sveta tri jerarha, gde su i danas.

Na grobu Svete Petke, kaže legenda, događala su se razna čudesa. Pored njenih moštiju u Jašiju vernici se najviše mole za isceljenja od raznih bolesti, spas od opasnosti, ratova, surove smrti…

EVO KAKVA SU VJEROVANJA

Narodna vjerovanja kažu da na današnji dan ne smije da se pere veš, da se šije, da se radi težak posao, a pogotovo to ne treba da rade žene.

Mnogi koji vjeruju u Svetu Petku, tvrde da se ona uvijek odazove molitvama, posebno za zdravlje i sreću porodice. Ali, kad je neko jednom prizove u svoj dom, ona kasnije dolazi i nepozvana, kad god porodici preti neka nesreća.

Javlja se i upozorava svoje vjernike uglavnom kroz snove. Svetu Petku, na njen dan, 27. oktobra mnogi prizivaju u pomoć, paleći tamjan i zalivajući slavski hleb crvenim vinom, pominjući u molitvama Petkovicu ili Pejčindan. Potom popiju vodu sakupljenu s izvora uz manastire posvećene njoj. Ta se voda naziva adžijama.

Njome u ponoć treba ugasiti i svijeću koja se taj dan, drži upaljena 24 sata. Svijeća se čuva do sljedeće slave jer ima svojstvo zaštitnika.

A od kolača koji je isjekla, ili domaćica ili žena gost koja je prva stigla, treba sačuvati mrve. Posle ponoći ih valja posuti po tavanu kuće ili pod krevete. Snovi koji se te noći sanjaju biće proročki, tvrdi tradicija. I dodaje da će devojke koje sačuvaju mrvice, pošto su pojele parčence hljeba namenjenog Svetoj Petki, te noći vidjeti i svoju sudbinu, i budućeg muža u snu.