Prvi dokazi o kićenju jelke potiču iz jedanaestog vijeka. U Njemačkoj se za Božić kitila jelka crvenim jabukama, u Zapadnoj Njemačkoj ukrašavala se i kolačićima raznih oblika i svijećama koje su simbol Hrista i vječne svjetlosti.

Ovaj ritual se tokom vijekova proširio po cijeloj Evropi. U Englesku je prvu jelku okitio princ Albert 1841.godine. Ona je bila ukrašena poklončićima, mašnama, papirnim cvjećem i bombonama. Vrlo brzo, ovaj lijep običaj se ustalio i prešao sa visoke klase na običan narod.

U početku su se na zelene grančice stavljale jabuke, zatim kolačići, orasi,suve šljive i urme, mašne. Legenda kaže da je jedan njemački duvač stakla bio vrlo tužan jer nije imao novac da kupi jestive ukrase za jelku svojim mališanima, pa je riješio da napravi staklene kugle. Njegovi ukrasi su izazvali pravo oduševljenje među narodom, te se duvač vremenom obogatio.

Kićenje jelke svečano se završava stavljanjem zvijezde na vrh čime označavamo početak svečane atmosfere u našim domovima.

Zvijezda na vrhu jelke je tradicionalno povezana sa božićnim proslavama, opjevana je u mnogim pjesmama i predstavlja najvažniji događaj u istoriji hrišćanstva, rođenje Isusa Hrista.

Legenda kaže da se jedan anđeo, u trenutku kada se rodio Isus, sažalio što jelka nema plod i što ne može, kao ostali koji su došli da se poklone božijem sinu, nešto da mu pokloni, pa je uzeo jednu zvijezdu sa neba i stavio je na vrh jelke, a da se jelka savila i poklonila je bebi Isusu.

U zvaničnoj hrišćanskoj istoriji zabilježeno je da se u trenutku Isusovog rođenja na nebu pojavila sjajna zvijezda, „Vitlejemska zvijezda“, koja je najavila da se rodio božiji sin.