Pred smrt je rekao: „Ko izbjegava da umre, taj je protiv progresa i ljepše budućnosti“.

Duško Radović je srpski književnik, pisac, pjesnik, aforističar, novinar, urednik dječjih emisija na radiju i televiziji, dječjih časopisa i TV serija. Rođen je 29. novembra 1922. godine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, u Prilepskoj ulici u Nišu.

Otac Uglješa je po profesiji bio željezničar porijeklom iz Čačka, a majka Sofija je bila domaćica porijeklom iz Niša. Iz obje porodice je naslijedio njihove najbolje osobine; sa očeve strane obrazovanje i prosvećenost, a sa majčine toplinu i marljivost. Bio je treće od četvoro djece. Školovanje je nastavio u Beogradu studirajući filozofiju.

Po završetku rata postao je izvođač književnih radova i pisao je: skečeve, aforizme, najave, odjave, humoreske, pesme, priče, scenarije za igrane i dokumentarne filmove.

Širokim narodnim masama je poznat po emisiji „Beograde, dobro jutro“ u kojoj je od 1976.-1983. godine publiku zabavljao aforizmima koji su objavljeni u tri knjige i prodati u 300.000 primjeraka. Napisao je veliki broj knjiga od kojih su neke prevedene na engleski, ruski, njemački i druge svjetske jezike.

Njegova poznata djela su: „Kapetan Džon Piplfoks“, „Poštovana djeco“, „Smiješne reči“, „Pričam ti priču“, „Tužibaba i još 9 jednačinki“…

Najpoznatiji aforizmi Duška Radovića su:

„Lopta je kao udavača. Ne muvaj se oko nje ako nemaš ozbiljne namjere. Ako ne misliš da je uzmeš.“

„Ako riješite sve probleme svoje djece, oni neće imati drugih problema sem vas.“

„Teško je biti dijete i biti dobar.“

„Kad neko nema šta da kaže o tome šta jeste, najčešće govori o tome šta nije: nije blesav, nije sisao vesla, nije mačiji kašalj, nije naivan, nije čuvao ovce…“

„Loše knjige mogao bi pisati svako. Međutim, pisci su samo oni koji ih pišu.“

„Žene koje su se dobro udale, jutros idu kolima na posao. Voze ih muževi koji su se loše oženili.“

„Volite se kada niste zajedno. To je prava ljubav. Ko umije da voli samo kad je zajedno, taj ne pravi pitanje s’ kim je.“

„Ako već tučete djecu, tucite ih bez razloga, jer su svi drugi razlozi gluplji.“

„Juče je jedan roditelj zavapio na roditeljskom sastanku: Dajte mi dobro dijete, pa ćete vidjeti kakav sam ja otac!“

Duško Radović je smatrao da poezija treba da raduje, a ne da zbunjuje čitaoce.

Prema djeci se odnosio s’ poštovanjem pružajući im zdrave, razumljive poruke koje daju mašti na volju.

Neke od njih su:

„Imati prijatelje, to znači pristati na to da ima ljepših, pametnijih i boljih od vas. Ko to ne može da prihvati, nema prijatelja.“

„Ko umije da se raduje – ima čemu da se raduje.“

„Poštovana djeco, budite iskreni i strogi prema svima koje volite, do kojih vam je stalo, a lijepo vaspitani za sve prema kojima ste ravnodušni.“

„Neko iz djetinjstva ponese samo uspomene, a neko sačuva u očima, ušima, u srcu još malo one radoznalosti i nemira pa umije da se igra i raduje malim stvarima.“

Postao je noćna mora tadašnjeg režima zbog čega je njegova emisija, „Beograde, dobro jutro“, ukinuta. Umro je 16. avgusta 1984. godine, samo godinu dana nakon odlaska u penziju. Pred smrt je rekao: „Ko izbjegava da umre, taj je protiv progresa i ljepše budućnosti“.