Na nedavnoj konferenciji povodom prezentovanja Izvještaja o poslovanju preduzeća u većinskom državnom vlasništvu tokom devet mjeseci ove godine, predstavnici Ministarstva kapitalnih investicija sa nevjerovatnom lakoćom obavijestili su crnogorsku javnost da je jedan od najvećih gubitaša upravo novoosnovana kompanija -To Montenegro! Jezikom brojki,  već je generisan  gubitak od 2,6 miliona eura!

Našeg sagovornika, sa dugogodišnjim iskustvom u vazduhoplovstu brine to što u ovom trenutku niko ne može da predvidi koliki će kompanijski gubitak biti do kraja ove godine i još važnije kako to da državni avio- prevoznik nema baš nikakav plan razvoja! 

Kako kaže naš sagovornik – vrsni poznavalac avijacije, čiju analizu vam donosimo – biće ovo turbuletan let, ali, ipak, čvrsto vjeruje da će se Crna Gora, na kraju, uspješno „prizemljiti“.

Analiza:

„Gubitak od 2.6 miliona eura u krajnjem, možda i ne bi bio strašan, a ni nov za avijaciju, da prethodno nije izrečeno i obećano, da će gašenjem prethodne i osnivanjem nove kompanije, biti konačno riješeno pitanje finansijske održivosti nacionalnog avio-prevoznika, i da građani, ipak, neće snositi teret budućeg poslovanja kompanije. 

Čvrsto je obećana nula!

Da podsjetimo, neposredno prije nego što je nova Vlada Crne Gore, početkom februara mjeseca ove godine donijela odluku o osnivanju nove avio-kompanije sa početnim osnivačkim kapitalom od 30 miliona eura, i na taj način potpuno nelegitimno zanemarujući ono što su naslijeđene obaveze prethodne kompanije, krajem 2019. u Skupštini Crne Gore, glasovima tada vladajuće većine, usvojen je Zakon o ulaganju u konsolidaciju i razvoj Montenegro Airlinesa procijenjene vrijednosti cca 120 miliona eura. 

Tim Zakonom bilo je predviđeno stvaranje svih neophodnih pretpostavki, tačnije izmirenje svih obaveza tadašanje kompanije i u konačnom investiranje u kupovinu vazduhoplova, a sve kako bi nacionalni avio- prevoznik konačno raskinuo sa tradicijom nedefinisanih i do kraja jasnih strategija, često kao mjeru kompromisa prije svega na relacijama sa EU, ali i brojnih koalicionih kompromisa.

Ovom Zakonu prethodio je i rekordan rezultat Montenegro Airlines za 2018- sa šest operativnih vazduhoplova i preko 650.000 prevezenih putnika, generisan je bruto gubitak od 1.97 mil eura!

Zakonom je, između ostalog, bilo predviđeno:

–   izmirenje 25 miliona eura na ime dugovanja kompanije za poreze i doprinose,
–    izmirenje 32 miliona eura prema JP „Aerodromi“ CG,
–    izmirenje 6.5 miliona prema „SMATSA“ Beograd
–    50 miliona eura za nabavku četiri vazduhoplova.

Usvojenom Zakonu, prethodila je veoma detaljna i opsežna analiza pod kojim uslovima je moguće obezbijediti održivo poslovanje nacionalnog avio- prevoznika (naravno nikada do kraja, jer je crnogorska avijacija snažno zavisna od brojnih faktora koji se dominantno kreiraju na ino tržištu), odnosno, kako postići optimalni odnos između planiranog tipa vazduhoplova u odnosu na potrebe tržišta i strategiju razvoja saobraćaja sa jedne strane, i kako iskoristiti ono što je turistički potencijal Crne Gore, kroz što veće učešće nacionalnog avio- prevoznika, a sve kako bi se obezbijedio kontinuitet i na taj način neophodna samodovoljnost prihoda sa druge strane. 

U konačnom, pomenutom analizom dokazano je da  je Crnoj Gori potreban nacionalni avio- prevoznik veoma jasnog formata i kapaciteta, čiji je konačni cilj održivo poslovanje, koje bi jednim dijelom, onim dominantnijim, svoje poslovanje zasnivalo i obezbjeđivalo kroz generisanje sopstvenih prihoda, a drugi dio, obezbjeđujući brojne multiplikativne efekte za državu Crnu Goru i brojne subjekte u njoj, kroz odgovarajući partnerski odnos sa državom.

Naime, nikada nije rečeno, i nikada ne može ni biti, da će jedna crnogorska nacionalna avio-kompanija biti profitabilna.

Sa druge strane, sa adrese nove Vlade, dobili smo brojna uvjeravanja o profitabilnom poslovanju nove kompanije, ali ne i jasan dokument, tačnije, Strategiju razvoja nacionalnog avio prevoznika sa svim poslovno finansijskim efektima po budžet Crne Gore. 

Zapravo, nijesmo dobili plan razvoja ovog državnog preduzeća, samim tim ostali smo uskraćeni za informaciju šta možemo da očekujemo u budućnosti.

Da li će zapravo godišnji gubitak biti nešto što ćemo moći anticipirati i čega ćemo biti svjesni, i na kraju prihvatiti kao investiciju za nešto veće, ili ćemo nažalost, biti žrtve paušalnih ocjena da državi Crnoj Gori treba avio-kompanija, da je, poput mnogih drugih, u začetku, da joj treba dati šansu, ali bez jasne razvojne strategije i konačne cijene koštanja.

U prilog ovoj tezi najbolje govori podatak da mi uopšte ne možemo ni da pretpostavimo koliki će kompanijski gubitak biti do kraja ove godine.

Ukoliko je rezultat od 2.6 miliona eura gubitka, mjera četiri mjeseca tokom visoke sezone letjenja, iznad prosjeka visokih tarifa i visoke frekventnosti putnika, šta možemo očekivati od zimskih mjeseci i ovako krhkog saobraćaja.

Stoga se nameću i više nego opravdana sljedeća pitanja:

Da li će iko od predstavnika nove kompanije izaći i predstaviti svoje planove za naredni period;

Da li će nas upoznati sa održivim strategijama poslovanja, sa novim modelima saradnje, novim rutama, planovima o modernizaciji i diverzifikaciji flote;

Šta je sa planovima za sljedeću ljetnju sezonu;

Gdje je ta zajednička konferencija turističke privrede, nacionalne avio-kompanije i aerodroma, u cilju unapređenja razvoja saobraćaja za narednu godinu, a  sve kako bi država Crna Gora i turistička privreda zaista osjetili benefite?

Na kraju, spremni smo sve da prihvatamo, i da razumijemo, veoma tešku, i prethodnu i ovu godinu, za razvoj avijacije, ali, činjenica da su, ipak, najveći domet ove kompanije: priprema operativnih priručnika za otpočinjanje procesa dobijanja operativne licence i AOC sertifikata, otkup dva vazduhoplova koji su korišteni od prethodne kompanije, iznajmljivanje kancelarija i zapošljavanje stafa MA, zapravo sve ono što je imala na raspolaganju i postigla prethodna kompanija.

Ono ključno, biznis logika o načinu generisanja prihoda, samoodrživost, optimizacija troškova poslovanja, a shodno tome i jačanja već izgrađenih komercijalnih pozicija na tržištu, kroz novu prepoznatljivost, nažalost, ne da se nije desila, nego kako je krenulo, nikada i neće. Da li je za to, ipak, kriv Montenegro Airlines u stečaju“?