Tokom ove godine protiv Ministarstva odbrane podnijete su 53 tužbe, koje se odnose na neisplaćenu naknadu za rad duži od punog radnog vremena, rad noću i za dane državnih i vjerskih praznika, za različite vremenske periode, potvrđeno je u vojnom resoru. U ministarstvu kažu da u podnijetim tužbama nije naveden kao pravni osnov naknada za dežurstvo, niti niske dnevnice.
Prosječna zarada u Vojsci Crne Gore, odnosno za oficire, iznose 835,34, podoficire 579,75, vojnike po ugovoru 462,19 i civilna lica u službi u Vojsci 414,21 euro. Navode da je ukupna prosječna zarada u VCG 554,53 eura.
– Ministarstvo odbrane će nastaviti da radi na unapređenju radnih uslova i socijalne sigurnosti lica u službi u Vojsci, kao i na poboljšanju profesionalnih standarda za usavršavanje i napredovanje – tvrde u vojnom resoru.
S druge strane, predsjednik Sindikata odbrane i vojske (SOVCG) Goran Dragišić kazao je da je kroz cijeli prethodni period zastupao stav da su pripadnici Vojske Crne Gore u značajnoj mjeri oštećeni, kada su u pitanju iznosi zarada kao i dodaci na zarade, najkraće rečeno.
– Ukazivali smo na ovaj problem prethodnim menadzmentima MO, a sa takvom praksom ćemo nastaviti i u narednom periodu. I pored naših upornih pokušaja da u komunikaciji sa najodgovornijima u MO riješimo određena dugovanja prema pripadnicima VCG, za šta imamo kao dokaz i niz zahtjeva, nailazili smo uglavnom na zid i ćutanje, ili čak rekli bi, besmisleno odbijanje očiglednih zahtjeva. Epilog ovakvog odnosa je jasan, i zaposleni u VCG su bili prinuđeni da se sudskim putem obrate državi, što je rezultiralo enormno velikim sudskim troškovima, za šta mi iz SOVCG kao isključivog i jedinog krivca označavamo državu, odnosno Zaštitnika imovinsko-pravnih odnosa. Da je ta institucija shodno pravnoj nauci, temeljno i valjano sagledala tužbene zahtjeve, šteta po državu bi bila izbjegnuta – ocijenio je Dragišić.
Dodaje da nemaju podatke o broju tužbi pripadnika Vojske Crne Gore, ali imaju saznanja da ih ima po raznim osnovama.
– I ovim putem svakako apelujemo prevashodno na MO da veoma ozbiljno pristupi ovom problemu, da ozbiljno razmotri sve zahtjeve već nakon prvog saznanja o pokretanju postupaka, te da na pravnozasnovanoj odluci utiče na umanjenje troškova po državni budzet. Imamo svakako saznanja da su u postupcima koji se vode zahtevi i za prekovremeni i noćni rad, rad u danim državnih praznika, pogrešan obračun valutnog kursa, ili među novijim i zahtjevi zbog neusklađenosti podzakonskih akata u VCG sa Zakonom o zaradama u javnom sektoru – naglašava Dragišić.
Odgovarajući na pitanje zašto se dežurstva ne računaju kao prekovremeni rad kao u zdravstvu, u Ministarstvu odbrane kažu da dežurstvo u Vojsci Crne Gore nema karakter prekovremenog rada.
– Naime, Zakonom o radu propisano je da prekovremeni rad predstavlja rad duži od ugovorenog radnog vremena, koji nastaje u slučaju iznenadnog povećanja obima posla, kao i u slučaju više sile i u drugim izuzetnim slučajevima. Pravilima službe Vojske Crne Gore propisano je da se dežurstvo u Vojsci organizuje radi obezbjeđenja neprekidnog komandovanja u Vojsci i traje, načelno, 24 časa, objašnjavaju u vojnom resoru.
Dodaju da je visina naknada (uključujući i dnevnice koje se zaposlenima u Ministarstvu odbrane i pripadnicima VCG obračunavaju) propisana Pravilnikom o naknadama troškova lica u službi u Vojsci Crne Gore.
Nastaviće se loš efekat po budžet
Dragišić dodaje da SOVCG i dalje ostaje pri zahtjevu da u sagledavanje svih mogućih problema ove prirode bude aktivno uključen u cilju pronalaženja rješenja na obostrano zadovoljstvo – i zaposlenog i države.
– Ali, ukoliko država i zaštitnik ignorišu ove zahtjeve, nastaviće se veoma loš ekonomski efekat po budzet, ali i dalja degradacija kredibiliteta MO. Svemu ovome se može stati u kraj ukoliko svi zainteresovani za rješavanje nagomilanih problema sjednu i u konstruktivnim razgovorima iznađu rješenje. Paušalne konstatacije da su tužbeni zahtjevi neosnovani, u ranijim godinama pokazali su se veoma štetnim, i naglasiću, bez ičije do sada utvrđene i procesuirane personalne odgovornosti lica iz MO i lica iz institucije Zaštitnika imovinsko-pravnih odnosa. Za dalji napredak u rješavanju ovih problema je i te kako potrebno nedvosmisleno utvrditi i tu odgovornost – zaključuje on.
Pročitajte još