Zločin kakav je ubistvo mog oca Pavla Bulatovića nije mogao organizovati bilo ko, pa mi se čini da države, i Crna Gora i Srbija, tonu u mrak ako odgovorne, zajednički, ne mogu ili što je još gore neće da privedu pravdi, kazao je za Portal RTCG Balša Bulatović, sin pokojnog ministra unutrašnjih poslova Crne Gore Pavla Bulatovića.

– Od vremena smrti mog oca do današnjih dana skoro da nema predsjednika vlade i države, ministara i njihovih ministarstava koja nisu za prioritetni zadatak obećavali otkrivanje naručilaca i izvršilaca zločinačkog smaknuća Pavlove glave. Taj i takav zločin nije mogao organizovati bilo ko, pa mi se čini da država i Crna Gora i Srbija, tonu u mrak ako takve, zajednički ne mogu ili što je još gore neće da privedu pravdi – rekao je Bulatović.  

Na pitanje da li bi otvaranje dosijea i arhiva bivše Službe državne bezbjednosti, sada ANB, pomoglo da se dođe do novih informacija o zločinima kao što je ubistvo bivšeg ministra, Bulatović je rekao da njegov otac nije jedini koji je stradao od te još neimenovane puške.

– Ali ne vjerujem da se ubica ne zna, ne može otkriti, da država ne smije da ga kaže i da time cijela vlast postaje saučesnik zločina bez kazne. Siguran sam da taj krvavi rukopis stoji negdje zabilježen i treba otvoriti „tajanstvene knjige“ i naći stranicu pod kojom je zabilježen – kazao je Bulatović.

On je podvukao i kako su se nadali da će ćutanjem više reći o svemu.

– Davno je moj, sada nažalost pokojni stric Ranko, rekao da smo se nadali da ćemo ćutanjem više reći, a to mogu ponoviti i sada posle više od dvadeset godina – zaključio je Bulatović. 

Podsjetimo, ministar odbrane SR Jugoslavije Pavle Bulatović ubijen je 7. februara 2000. godine. Atentat je izvršen dok je sjedio u restoranu FK “Rad” u Beogradu, u ranim večernjim časovima. Bulatović je rođen u Gornjim Rovcima, nedaleko od Kolašina. Bio je ministar unutrašnjih poslova Crne Gore, a ubijen je dok je obavljao dužnost ministra odbrane nekadašnje savezne države. 

Već preko dvije decenije predmet „Bulatović“ čami u fiokama, i to bez ikakve naznake da će biti zaključen, odnosno, odgovorni privedeni pravdi. Iako su crnogorske institucije isticale da će učiniti sve što mogu da doprinesu otkrivanju istine o zločinu počinjenom 7. februara 2000. godine, istine, zasad, nema.