Crna Gora 20. septembra slavi 30 godina Ekološke države. Jedina smo država u svijetu koja je, po Ustavu, definisana kao ekološka. Deklaracija o ekološkoj državi Crnoj Gori usvojena je na sjednici parlamenta koja je održana na otvorenom na Žabljaku 20. septembra 1991. Taj dokument je već naredne godine predstavljen na konferenciji UN o zaštiti životne sredine.

U Deklaraciji je bilo definisano strateško opredjeljenje zemlje da usvaja i primjenjuje najviše standarde i norme iz oblasti zaštite životne sredine, očuvanja prirode i ekonomskog razvoja na principima ekološki održivog sistema.

Međutim, nekog velikog razloga za slavljenje ovog jubileja, kako tvrde sagovornici Pobjede i nema. Za projekat kažu da je bila dobra ideja, ali gledajući godinama unazad održavan je samo kroz različite aktivnosti, koje su bile nedovoljne, jer paralelno intenzitet pritisaka na prirodu je višestruko porastao. Izuzev sporadičnih kampanja koje su sprovođene, stanje u životnoj sredini je stagniralo ili je u velikoj mjeri pogoršano. Osim aktivnosti koje su inače bile zahtijevane usaglašavanjem sa evropskim zakonodavstvom u okviru Poglavlja 27, drugih djelovanja nije bilo.

Jubilej

Ideja ekološke države prihvaćena je od fizičara i naučnika Dragan Hajduković, koji objavio knjigu ,,Put izlaska iz krize – Razvoj Crne Gore na osnovama projekta Ekološke države“ koja je objavljena 1991. godine. Engleska verzija je objavljena u inostranstvu dvije godine kasnije. U njoj je promovisao koncept Crne Gore kao ekološke države, međutim po njegovim riječima 30 godina kasnije ništa od toga nije ostvareno.

– Sve je moglo biti drugačije. Te davne 1991. nijesam čak ni bio na Žabljaku na sjednici Skupštine kada je Crna Gora proglašena ekološkom državom, niti sam dobio pozivnicu, jer sam počinio najveći smrtni grijeh toga vremena, bio sam Crnogorac. Kao što neću biti na Žabljaku ni za 30 godina nakon toga. Eto toliko se nešto promijenilo u Crnoj Gori – kazao je Hajduković.

Jedini trag da je on stvaralac ove ideje je, kako navodi, u knjizi Momira Bulatovića ,,Manje od igre – više od života“ u kojoj između ostalog piše:

,,Upravo u danima i mjesecima u kojim smo raspredali ove teške misli i grozničavo tražili načina da se oslobodimo more, i izvučemo iz bespuća i odredimo novi cilj, pojavila se spasonosna zamisao. Doktor Dragan Hajduković, fizičar sa zadivljujućom moći imaginacije, u dugačkim razgovorima iznosio je ideju i naznake programa da Crnu Goru proglasimo i učinimo prvom ekološkom državom na svijetu“.

– To je jedini istorijski trag koji govori kako je do te skupštine na Žabljaku došlo. Bez mene te Skupštine na kojoj nijesam prisustvovao ne bi ni bilo. Međutim 30 godina ne samo da se nije krenulo putem ekološke države, nego je nanijeta neprocjenjiva šteta prirodi jer političari ni vlasti ni opozicije čak i da su htjeli nijesu uspijevali da shvate tu viziju – tvrdi Hajduković.

U njegovoj knjizi je objašnjen projekat ekološke države, ali kako ističe ,,od toga se nije ništa pokušalo, sem što je nanešena šteta divljačkim razaranjem šarma i ljepote crnogorske teritorije“.

– Nije urađeno ništa. Što se to danas proslavlja. Proslavlja se 30 propuštenih godina na Žabljaku u kojima apsulutno nije ništa urađeno. Tada su sa Žabljaka krenuli na Dubrovnik, a ja sam u znak protesta vratio 13-julsku nagradu, koju sam dobilo 1985. godine. To je jedini bio način da objavim moj protest jer su mediji bili strogo kontrolisani – naglašava Hajduković.

Navodi i da su ga kasnije strani novinari pitali kako je dopustio da mu ukradu ideju.

– Rekao sam im da je ideja dobra za Crnu Gore, ne za mene, i kamo sreće da je nešto od nje napravljeno. Ideja je iz glave jednog Crnogorca kome je grijeh što je bio Crnogorac – naglašava Hajduković.

Da je proglašenje Crne Gore ekološkom državom predstavljalo jednu veliku ideju, oko koje treba da smo svi ujedinjeni smatra biolog dr Bogić Gligorović, ali isto tako navodi da to podrazumijeva angažovanje cijelog društva u svim aspektima života.

– Bilo je potrebno promijeniti i ovom cilju prilagoditi i način razmišljanja i postupanja prema prirodi. Tokom posljednjih decenija ovaj projekat je održavan živim kroz različite aktivnosti, koje su bile nedovoljne, jer paralelno intenzitet pritisaka na prirodu je višestruko porastao. Dobro upravljanje u oblasti zaštite i očuvanja prirode nije funkcionisalo jer nivo svijesti o ovom nacionalnom interesu ni kod građana ni kod donosioca odluka nije dostigao odgovarajući nivo – kazao je Gligorović.

Po njegovim riječima po pitanju rezultata nije ostvaren napredak.

– Izuzev sporadičnih kampanja koje su sprovođene, stanje u životnoj sredini je stagniralo ili je u velikoj mjeri pogoršano. Sukob koji je aktuelan na globalnom nivou ne zaobilazi ni Crnu Goru. Nekontrolisano korišćenje prirodnih resursa dovelo je do devastacije prirode u mnogim djelovima zemlje. Brojne antropogene aktivnosti poput urbanizacije i nerazvijenog sistema odlaganja otpada doveli su do degradacije prirode – kazao je Gligorović navodeći da su pored toga sve izraženije i posljedice klimatskih promjena, koje će u bliskoj budućnosti uticati sve intenzivnije na živi svijet i na nas.

– Zakonski okvir nije ispratio sve aspekte dobrog upravljanja prirodom, a takođe je i njegova primjena upitna. Nizak nivo svijesti o značaju očuvanja prirode predstavlja kočnicu, a posljedica je dijelom i određenih nelogičnosti, poput smanjenja broja časova predmeta biologija u školama u ekološkoj državi, što ima značajne negativne posljedice na životnu sredinu i odnos prema njoj – kazao je Gligorović.

Kako ističe obaveze koje je Crna Gora preuzela potpisivanjem međunarodnih konvencija nijesu ispunjene osim na papiru, tako da nijesmo dostigli ni standard evropskih država u ovoj oblasti.

– Sama ustavna odrednica ,,ekološka država“ trebalo bi da znači da smo korak ispred. Međutim ideja je živa i o njoj se često govori, što ipak predstavlja korak naprijed ka konačnom cilju, to jest istinskom uspostavljanju ekološke države – kazao je Gligorović.

Popravak

O daljim aktivnostima i ,,popravljanju“ situacije govori da s obzirom na izuzetno bogatstvo biodiverziteta, prepoznato na globalnom nivou, izuzev djelova urbanih cjelina koje su u potpunosti degradirane, kompletna teritorija Crne Gora trebala bi da bude uključena u određene nivoe zaštite prirode.

– Ona treba da počiva na građanima, koji će znati da je predivna priroda naše nacionalno blago, koje treba da vole i čuvaju. Brendiranje „ekološke države“ trebalo bi da bude prioritetna aktivnost. Neophodno je i što hitnije sprovesti aktivnosti koje će uticati na promjenu načina razmišljanja, kroz edukaciju.

Zakonska regulativa bi trebalo da se unaprijedi i striktno i neselektivno primjenjuje – kazao je Gligorović naglašavajući da je neophodno hitno razvijanje mehanizama kao odgovora na klimatske promjene koje predstavljaju značajnu prijetnju.

– Za adekvatnu zaštitu i unapređenje stanja u prirodi potrebno je mobilisati i jačati sve kapacitete kojima naša zemlja raspolaže, kroz povećanje ulaganja u nauku i jačanje kapaciteta kako državnih institucija, tako i udruženja građana koje se bave zaštitom životne sredine. Potrebno je što prije postaviti državne standarde, uskladiti ih sa standardima u EU i sprovesti ostale obaveze koje je Crna Gora preuzela kao potpisnica drugih međunarodnih konvencija u oblasti zaštite prirode – naveo je Gligorivić.

Izvršna direktorica NVO Green Home Azra Vuković smatra da iako smo ekološka država imamo nagomilane i neriješene brojne probleme, bez vizije i plana kako ćemo ih riješiti.

– Godišnjicu dočekujemo bez Prostornog plana Crne Gore koji treba da nam da opšti strateški okvir za održivi prostorni razvoj, bez Prostornih planova posebne namjene za neke nacionalne parkove, bez Planova upravljanja za nacionalne parkove, bez definsanih upravljača brojnih zaštićenih područja, bez riješenog pitanja upravljanja otpadom, bez izgrađenih sistema za prečišćavanje otpadnih voda u mnogim opštinama, ali sa rijekama u kojima se direktno ispušta otpad i otpadne vode, sa šumama koje se neumorno eksploatišu, sa velikim brojem šumskih požara, nelegalnim ribolovom, krivolovom, sa rijekama u cijevima, sa Tarom koja je u ožiljcima, morem u kojem su u toku istraživanja nafte i gasa i brojnim drugim problemima – navodi Vuković.

Zakoni

Tako na primjer, po njenim riječima, zakon o nacionalnim parkovima definiše da nacionalnim parkovima upravlja privredno društvo dok u praksi nacionalnim parkovima upravlja javno preduzeće.

– U zakonu o upravljanju otpadom su definisani ciljevi za reciklažu koji apsolutno nijesu postignuti. U istom zakonu je definisana produžena odgovornost proizvođača otpada koja u praksi nije primjenjiva. Takvih slučajeva u ovoj oblasti je jako puno i oni govore o daljoj potrebi unapređenja zakonodavnog okvira, ali i

primjene tih istih zakona kako bi se postigao željeni rezultat – kazala je Vuković koja smatra da još uvijek možemo popraviti stanje u oblasti životne sredine.

– Crnoj Gori su potrebne čvrste odluke i suštinska implementacija aktivnosti koje će dovesti do rješenja problema u brojnim oblastima i približiti nas standardima Evropske unije. Imamo velike potencijale i potrebno je adekvatno upravljanje kako bi Crna Gora bila u stanju da suštinski stekne epitet ekološke države – kazala je Vuković smatrajući da ,,ne možemo govoriti o ekološkoj državi, proslavljati 30 godina od proglašenja a istovremeno podržavati projekte poput izgradnje hidroelektrane Buk-Bijela bez transparentnih procedura i adekvatnog uključivanja javnosti, istraživanje nafte i gasa i brojne druge projekte koji su sa aspekta zaštite životne sredine problematični.

Biolog Vuk Iković iz organizacije KOD kaže da je vrlo jasno što smo propustili u zadnjih 30 godina.

– Kada jedan funkcioner pomene ekološku državu, najčešće izmami ironičan osmijeh na licu građanina. To se uvijek dešava kada neko uzme ideju, ne realizuje je, a potroši je, odnosno kada politikant obuče odijelo vizionara. Jedna zemlja koja ima razbacan otpad na svakom koraku, kojoj se fekalne vode ulivaju direktno u rijeku ili more, zemlja u kojoj građani imaju najmanju korist od svojih rijeka i šuma, gdje se plaže betoniraju i otuđuju, u kojoj možete ubiti ugroženu životinju i ne biti kažnjeni zbog toga, zemlja koja danas traži naftu u moru koje joj donosi najviše prihoda upravo jer je prirodno čisto i bogato, sama sebe odaljava od cilja koji je proklamovala i nazvala Ekološka država – ističe Iković.

Po njegovim riječima zajednica nije održiva ukoliko jedan preduzetnik ispušta u rijeku svakog dana oko 50.000 litara otpadne vode, a pri tome ima godišnji prihod oko 10 miliona eura.

– Kada presiječemo, jasno ćemo vidjeti da smo danas manje zdravi i više siromašni nego prije 30 godina. Ovo možemo potvrditi u gotovo svaku oblast u koju zavirimo. Tako na primjer u Crnoj Gori posljednih 20 godina zbog zagađenja vazduha godišnje imamo i do 1.000 prijevremenih smrtnih slučajeva. Samo zbog zagađenja vazduha Pljevljacima je sa navršenih 30 godina, život kraći za tri i po godine – tvrdi Iković.

Da smo stvarno ekološka država ne bi, kaže on, imali ovolike gubitke u požarima.

– Samo 2017. godine je izgorjelo duplo više šume nego u period od 1955. do 1985. godine. Naravno nije sve do institucija, dosta toga je i do građanina jer okolinu mijenjamo tako što mijenjamo sebe i svojim primjerom utičemo na druge. Ako svaki deseti opušak završi u okolini, onda se u Crnoj Gori dnevno nepravilno odloži najmanje 200.000 opušaka. Kada se samo jedan opušak rastvori u vodi, on učini 1.000 litara vode nepitkom – objašnjava Iković.

Po njegovim riječima uređene države poput Holandije su to riješile povećanjem broja uličnih kanti za otpad, treniranjem vrana za sakupljanje opušaka sa ulica, te sprovođenjem javne kampanje o pravilnom odlaganju otpada.

Kazne

– Zato je kaznena politika uobičajena u razvijenim zemljama. Crna Gora – ekološka država je trebalo da znači moralni, materijalni i nematerijalni preporod Crne Gore. Ta ideja je podrazumijevala obrazovni, zdravstveni, naučni, kulturni, peporod ljudskih prava, u krajnjem i ekonomski preporord. Za to je bio potreban period od jedne generacije – od pelena do doktorata tj. 20 do 30 godina. Nažalost nijesmo otišli naprijed već nazad – smatra Iković.

Projekat Ekološke država je, po njegovim riječima, značio da živimo od svoga rada, svojih resursa i svog znanja.

– Ali mi smo otišli u pravcu da prodamo svoje pirodne resurse, a pri tome smo fabrikovali, po pravilu niskokvalifikovane ljudske resurse – radnu snagu. Ideja Ekološke države je podrazumijevala i formiranje Međunarodnog naučnog centra za razvoj u harmoniji sa prirodom. Ovo je trebao biti izvor znanja i projekata, samim tim i sredstava. Naučni centar je trebao biti pokretač novih ideja i projekata koji bi mogli do 2010. stvoriti novih oko 50.000 radnih mjesta sa platama sličnim kao u razvijenim zemljama Evrope – naglašava naš sagovornik.

Po njemu ekološka država je mogla da zaživi samo organizacijom i timskim radom.

– Međutim dozvolili smo da je povedu ljudi koji su se vodili principom – snađi se ili propani, zgrabi i pobjegni, dobij izbore i ,,lezi lebu da te jedem“. Stvari ne padaju sa neba, bogatstvo je moguće samo radom na sebi i prenošenjem i materijalizacijom znanja u korist zajednice tj. ka opštem dobru – kazao je Iković.

O ispravljanju grešaka govori da je potrebno da ih budemo svjesni i da naučimo što više iz njih.

– Treba da shvatimo da smo u velikom problemu i da moramo izaći iz začaranog kruga – veće potrošnje a sve manje dobiti. Naša Vlada jako žuri, a u stvari je jako spora. Ne prepoznaju ili ne žele prepoznati probleme. Kapital je poželjan i dobar ako nadograđuje ljudske i prirodne resurse. Bogati smo samo ako trošimo a pri tome se ne siromašimo. Novac postoji, tu je oko nas ali moramo imati plan potrošnje – smatra Iković.

Prva stvar koju treba da uradimo, po riječima Ikovića je potpuna, temeljna izmjena obrazovnog sistema, odnosno komplentog kurikuluma.

– Ovo može biti materijalizovano samo ukoliko učenik vlastitim očima vidi da se ono što uče u školi primjenjuje na ulici. Konkretno: treba promovisati sadnju stabala i reciklažu otpada djeci, koja su pri tome očevici funkcionera koji frljaka i pali otpad i siječe drvorede, a to je gubitnička kombinacija najmanje za jednu generaciju – smatra naš sagovornik.

Uz to, dodaje Iković, treba maksimalno uključiti savremenu psihologiju i tehnološke inovacije.

– Najbolji kadar treba da radi u školama i da postoji samo jedna fakultetska jedinica koja će stvarati samo učitelje, nastavnike i profesore, a upisati se mogu samo najbolji. Tako će učenik znati što je po zanimanju dok je u učionici a ne tek nakon što pročita diplomu o završenom školovanju. Obrazovni preporod treba biti praćen profesionalizacijom rada a sve treba biti ispraćeno medijima. Tako različiti djelovi jednog sistema nadopunjavaju jedan drugi i time se formira nezavisan građanin, odnosno samostalno – održivo društvo – kazao je Iković.

Dodaje i da će Ekološka država zaživjeti samo ukoliko mi kao građani to budemo tražili od institucija.

– To što budemo tražili to ćemo i dobiti zato je bitno da znamo što hoćemo. Uvijek treba tražiti više jer bolje je da institucije budu pod pritiskom nego građani. Naravno nije dovoljno niti je moguće da se samo institucije bave ekološkom državom. To je izvodljivo ako su i građani uključeni tj. ako žive i rade ekološki – kazao je Iković i poručio na kraju da ,,iako smo izgubili 30 godina zbog kojih će

naše generacije ispaštati, ipak smo na vrijeme podvući crtu o okrenuti novu stranicu zbog onih koji tek stasavaju jer mi smo samo nit koja spaja, a ne karika koja razdvaja“.

Reciklira se samo jedan odsto plastike

Kako navodi Iković ako pogledamo situaciju sa plastičnim flašama može nam biti dosta toga jasno.

– U Crnoj Gori je na primjer samo 2013. nastalo skoro 14.000 tona plastičnih flaša otpada. Zakon kaže da je potrebno ponovo upotrijebiti najmanje pola sakupljenog plastičnog otpada. U ovom periodu, reciklirano je manje od jedan odsto. Kada bismo reciklirali sve plastične flaše godišnji pihod po tom osnovu bi iznosio najmanje 1.300.000 eura – toliko koštaju dva gradska parka od po 5.000 kvadrata – tvrdi Iković.

Pomak samo u usaglašavanju sa zakonima EU

Što se tiče napretka u oblasti ekologije, to su, kako navodi Vuković, aktivnosti koje su realizovane u prethodnim godinama u okviru pregovaračkog poglavlja 27.

– Najveći pomak se odnosi na usaglašavanje sa zakonodavnim okvirom Evropske unije, te se u brojnim podoblastima pregovaračkog poglavlja postigao određeni rezultat. Međutim, ono što je sporno jeste primjena tih zakona ili podzakonskih akata te neusaglašenost onoga što su zakonske norme i što je stanje u stvarnosti – kazala je Vuković.

Bolje ništa ne raditi nego pogrešno ulagati

Po riječima Ikovića ako već godinama ulažemo milione eura u sisteme za prečišćavanje otpadnih voda koji su nefunkcionalni a pri tome imamo nagomilavanje problema onda je bolje ništa ne raditi nego pogrešno ulagati.

– Drugim riječima da bi imali zdravo rješenje prvo treba da postanemo svjesni problema i njihovih uzroka – kazao je Iković.