U svijetu je dosad podijeljeno pet milijardi doza vakcina, većinom u industrijskim zemljama. Ali, s obzirom da su kod većine vakcina potrebne dvije doze po osobi to je dovoljno za oko trećinu čovječanstva.

I dalje se svakodnevno koronavirusom zarazi gotovo 650.000 ljudi. Pet posto od njih završi na intenzivnoj medicini, a gotovo 10.000 ljudi umire svakoga dana s COVID-om 19 ili od njega. (Stanje krajem avgusta 2021.)

Važna je, dakle, i dalje terapija. A tu je medicinska nauka u posljednjih godinu i po puno naučila. U Njemačkoj su ti rezultati sažeti u ljekarskim Preporukama S-3 koje su zajedno izradila najvažnija njemačka medicinska društva. Što stoji u njima?

Kad oboljeli mora u bolnicu?

Odlazak u bolnicu je nužan ako pacijent ima teške probleme s disanjem. Starije osobe ili one koje su imale neka ranija oboljenja ljekari će prije uputiti u bolnicu nego mlađe ljude. Ali, presudna je frekvencija disanja i zasićenost krvi kiseonikom koja ne smije biti manja od 90 posto.

Na intenzivno odjeljenje moraju pacijenti čija pluća ne uspijevaju dovoljno kiseonika slati u krv, dakle kod kojih nastupi „hipoksemična respiratorna insuficijencija“. Takvi pacijenti imaju akutni nedostatak vazduha i frekvenciju disanja od 25 od 30 udisaja po minuti.

U tom slučaju oni ne uspijevaju izdahnuti iskorišteni vazduh, svježi vazduh ne dospijeva do dubljih područja pluća. Prijeti im akutno zapaljenje pluća.

Kiseonik ili respirator?

Ljekari u takvoj situaciji mogu prepoznati oštećenja pluća uz pomoć snimaka. U nekim situacijama pacijenti mogu dobiti i sepsu.

Tad se radi o spašavanju života. Pacijentima mora biti doveden kiseonik tako da on može dospjeti u krv. Jedna je mogućnost da se pacijenta uz pomoć nosne sonde ili maske opskrbljuje kiseonikom. Ako je stanje teže onda se kroz usta provede crijevo u dušnik, koji se zatvori tako da tekućina iz usne šupljine ne može dospjeti u pluća. Kroz to crijevo se pacijentu upumpava kiseonik pod određenim pritiskom.

Pritom se pokazalo da izgledi za preživljavanje rastu ako pacijent češće na duže razdoblje leži na trbuhu.

Lijekovi protiv zgrušavanja krvi, kortikosteroidi, sprječavanje upala

Ljekari pacijentima kao dodatno sredstvo daju lijek protiv zgrušavanja krvi Heparin (ako ga pacijent podnosi), kako bi smanjili opasnost tromboze.

Uz to se daje kortikosteroid Dexamethason ili u određenim slučajevima glukokortikoid Hydrocortison. Ta terapija bi trebala smanjiti opasnost upala.

Kortikosteroidi nisu nikakvo čudotvorno sredstvo za pacijente na intenzivnom liječenju. Smrtnost je kod pacijenata na respiratoru smanjena samo između tri i 12 posto, pokazale su velike studije. Ipak, s obzirom da su ti lijekovi lako dostupni i da ih pacijenti dobro podnose, bolje je išta nego ništa.

Ljekari uz Dexamethason daju i Tocilizumab. To je jedno monoklonalno antitijelo koje djeluje imunosupresivno, što znači da ograničava prirodni imunološki sistem koji nastoji uništiti i odbaciti strano tijelo. Prema studijama pokazalo se da taj lijek ima slab učinak, ali bi ipak mogao pomoći da se spriječi ono najgore.

Ljekari ga, međutim, ne bi trebali koristiti ako je pacijent već na aparatu za disanje. Isto vrijedi i za pacijente koji ne trebaju dodatni kiseonik ili ga trebaju malo, stoji u Preporuci S-3 njemačkih medicinara.

Liječenje krvnom plazmom izliječenih pacijenata od COVID-a 19

Ideja iza ove vrste terapije je jednostavna. Ako je neko ozdravio od COVID-a 19, on ima dovoljno antitijela u krvi i mogao bi ih dati oboljelima.

Ali u praksi je to puno komplikovanije. Studije o toj vrsti terapije nisu pokazale nikakve pozitivne rezultate: ni u vezi smrtnosti niti u vezi poboljšanja zdravstvenog stanja pacijenta.

Lijekovi koje Preporuka S-3 ne preporučuje

U Preporuci S-3 se spominju još neke materije od kojih se puno očekivalo u liječenju oboljelih od COVID-a 19, ali nisu ispunile očekivanja.

To su antibiotik Azithromycin ili sredstvo protiv parazita Ivermectin. Njih njemački liječnici ne preporučuju u liječenju pacijenata u bolnicama kao ni često hvaljeni vitamin D3.

Ne preporučuju ni protuvirusne lijekove Ritonavir i Lopinavir, bez obzira uzimalo ga se pojedinačno ili u kombinaciji s Interferonom koji utiče na imunološki sistem i djeluje protuvirusno.

Na provjeri nije prošao ni protuvirusni lijek Chloroquin odnosno Hydroxychloroquin, kao ni Anakinra, koji obuzdava upale.

Baricitinib koji djeluje imunosupresivno pokazao je u kombinaciji s protuvirusnim Remdesivirom da pacijenti koji su imali težak oblik bolesti brže ozdrave od COVID-a 19.

Ali, smanjenje smrtnosti nije pokazala ni terapija sa ta dva lijeka.

Ni jedan lijek nije bolji od vakcine

Istraživanje poznatih i novostvorenih djelatnih materija pokazalo je da nema na vidiku čudotvornog sredstva protiv COVID-a 19. I ni jedna terapija lijekovima nije se pokazala boljom od vakcine.