Ne postoji dovoljno stvarne političke volje da se poveća broj žena na mjestima odlučivanja i dok god je tako ne možemo govoriti o ravnopravnosti političarki – saglasne su sagovornice Pobjede potpredsjednica Skupštine Crne Gore Branka Bošnjak, poslanica Građanskog pokreta Ura Božena Jelušić, poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović-Stanković i predsjednica Socijalista Crne Gore Snežana Jonica.

Političarke se, kažu one, konstantno suočavaju sa izazovima i napadima kojima muškarci nikada nijesu izloženi i uvijek im se „premjerava“ kvalitet i stručnost.

„PREMJERAVANJE“

Preispitivanje sposobnosti žene u proteklom periodu moglo se čuti i od onih koji sjede u poslaničkim klupama. Pa se tako, poslanik Radničke partije Maksim Vučinić na prvoj sjednici Odbora za rodnu ravnopravnost zapitao kako to majka može biti dobra majka ako je tokom dana zauzeta razmišljanjem o biznisu ili politici.

Čini se da su uzaludni bili pokušaji Jelušić da mu objasni kako, jer je ubrzo nakon toga gostujući na Javnom servisu ponovio slično pokušavajući da kaže kako nije baš tako mislio.

Jonica ističe da skoro i ne poznaje uspješnu političarku koja se na svakom koraku političkog puta nije suočavala sa ovakvim izazovima.

– To se naročito dešavalo onima koje su se „usudile“ da na tezu o nedovoljno kvalitetnih žena otvore pitanje ko ocjenjuje i da li se ikada ocjenjuje „kvalitet“ muškaraca koji se kandiduju, koji „žiri“ boduje kandidate i po kojim kriterijumima – kaže ona.

Od kada je 1946. godine ženama priznato biračko pravo, dodaje Jonica, politika je ostala dobro čuvana „muška arena“.

– Ako hoćete da sagledate demokratski kapacitet partije najbolje je da pogledate gdje su im žene. Od načina unutarpartijskog delegiranja i izbora, političkog uticaja, do tema koje im se partijski „daju“ – ističe Jonica.

Jonica, koja je predsjednica Socijalista Crne Gore, jedna je od pet žena koje su uspjele da se nađu na toj pozici.

BROJKE

Od uvođenja višepartijskog sistema predsjednice političkih stranki još su bile Vuksanović-Stanković (SDP), Azra Jasavić (Pozitivna), Marija Vučinović (Hrvatska građanska inicijativa, pa Hrvatska reformska stranka) i Milica Pejanović-Đurišić (Demokratska partija socijalista).

Prema podacima Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija u Crnoj Gori su registrovane 53 političke partije.

Kada se uporedi taj sa brojem žena koje su ili su bile predsjednice jasno je da politikom još uvijek dominiraju muškarci i da je put političarki do najviših pozicija u unutarpartijskoj strukturi težak.

One koje uspiju da postanu predsjednice ili se nađu na nekoj drugoj boljoj ili poziciji na kojoj se donose odluke, smatra Jonica, predstavljaju izuzetak.

REZERVISANO ZA MUŠKARCE

Tome svjedoče i podaci da smo od uvođenja višestranačja imali samo jednu predsjednicu Skupštine – Vesnu Perović iz Liberalnog saveza i da tek sada, u 27. sazivu parlamenta imamo ženu, Branku Bošnjak, na mjestu potpredsjednice zakonodavnog doma.

Na njenu inicijativu izmijenjenim Poslovnikom odlučeno je da jedno potpredsjedničko mjesto u parlamentu mora biti rezervisano za manje zastupljen pol.

Bošnjak smatra da je to veliki iskorak, jer svi podaci pokazuju koliko je politika kao zanimanje rezervisana za muškarce. O tome, dodaje ona, govori i činjenica da se broj žena smanjuje kako se približavamo vrhu piramide moći.

– Deklarativno, sve naše muške kolege kažu da nemaju ništa protiv da to bude neka žena, ali kada treba da joj ustupe mjesto – nastaje problem. Zato su neophodne kvote. Iako jeste ružno da se osjećate kao broj bitno je da žene dobiju priliku da pokažu da su zaslužile poziciju – navela je ona.

Zakonska obaveza u pogledu zastupljenosti žena na izbornim listama propisana je 2011. godine i njom je predviđeno da na listi mora biti 30 odsto političarki ili će ona biti odbijena.

Ova norma nije propisivala koja mjesta će pripasti ženama, pa su one „dobijale“ uglavnom mjesta na začelju.

Zbog takve situacije, zakonsko rješenje je unaprijeđeno 2014. godine i uveden je obavezan redosljed – u četiri mjesta na listi najmanje jedno mora biti rezervisano za manje zastupljen pol.

Jonica ističe da je zahvaljujući tome postepeno povećan broj žena u državnom i lokalnim parlamentima, ali i da je očigledno da se i dalje političarke na listama posmatraju kao obaveza ili „nužno zlo“.

Tako je od obnove nezavisnosti 2006. godine u prva dva saziva Skupštine Crne Gore (2006-2009. i 2009-2012) u zakonodavnom domu bilo manje od deset političarki, da bi u 25. sazivu (2012-2016) taj broj povećan na 15.

U 26. sazivu parlamenta (2016-2020) sazivu ostvaren je značajan napredak u pogledu zastupljenosti, jer su žene činile gotovo 30 odsto od ukupnog broja poslanika/ca – 24 od 81.

U aktuelnom sazivu imamo 22 političarke što je manje u odnosu na prethodni.

– Rijetka je pojava da žena bude prva, druga ili treća na listi. Prosto kao da zakon brani da se žena nađe prije četvrtog mjesta – kategorična je Jonica.

Vuksanović-Stanković, sa druge strane, ističe da je SDP jedina partija koja je svojim primjerom pokazala kako se tretira žena u politici. U ovoj stranci, kaže ona, žene ne posmatraju kroz procenat i broj već dozvoljavaju da radom zavrijede određenu političku poziciju.

– Bila sam prva kandidatkinja za predsjednicu Crne Gore u istoriji i to dok je predsjednik partije bio Ranko Krivokapić. Godinu dana sam bila i predsjednica partije. Tada smo u jednom momentu, pored mene, imali i ženu na čelu Foruma mladih. Zakonska rješenja koja nameću obaveze u pogledu zastupljenosti nama ništa ne znače, jer mi podržavamo što veće učešće žena u politici – poručila je Vuksanović-Stanković.

Ipak, dodaje ona, veoma je loše što na makar jednoj od tri ključne pozicije – predsjednik/ca države, Vlade i Skupštine, nemamo ženu.

– Nemoguće je da ne postoji žena koja bi bila sposobna da bude na nekoj od te tri funkcije. To je zahtjev evropskih partnera i on će ići dalje. Ali, zato tamo gdje najviše treba da se radi, a to su pomoćnička mjesta, takozvani direktori direktorata imamo najviše žena, jer one najviše nose na svojim plećima – kategorična je poslanica SDP-a.

DRUŠTVENE MREŽE

Svaka diskriminacija predstavlja vid nasilja, a posebno poglavlje nasilja nad političarkama je elektronsko nasilje i nasilje na društvenim mrežama.

Jelušić objašnjava da ono ima za cilj da diskredituje i stvori negativan imidž o ženama koje su mete napada.

– Mlađe političarke doživljavaju nasilje sa seksualnim, klevetničkim ili ponižavajućim konotacijama. Starije se tretiraju ejdžistički (kao „babe“ „tetke“) i suštinski još više mizogino. Ukoliko su glasnije, napadi su usmjereni na ućutkivanje – istakla je ona.

Lapsus poslanice SDP-a koja je napravila grešku i umjesto sekularna, kazala seksualna država danima je, uz neukusne šale, kružio društvenim mrežama. Podsmjeh na omašku nije izostao ni od muških kolega iz parlamenta.

Pored toga, žene koje se bave politikom u posljednjem periodu suočile su se i sa neprimjerenim karikaturama. Umjesto kritike stručnosti ili rada, karikature su objektivizovale žene, izlažući ih nasilju koje ima seksualnu konotaciju.

Sagovornice Pobjede saglasne su da takve situacije koje stereotipno udaraju na ličnost žene stvaraju dodatne neprijatnosti, ali i da ih neće pokolebati u radu na ciljevima koje su postavile.

Bošnjak objašnjava da su porukama mržnje, uvredama i klevetama izložene sve žene bez obzira na to kojoj političkoj partiji pripadaju.

– Politiku javnost precipira kao „prljavo“ i omraženo zanimanje, a ako ste žena to dodatno stvara neprijatnost, jer se javnost usuđuje da olako sudi dajući sebi za pravo da izriče neke seksističke stavove i ulazi u domen privatnosti – kazala je Bošnjak.

Političarke su danas, dodaje Jelušić, mnogo upornije i samosvjesnije u borbi protiv nepravde.

– Brže je uočavaju i preciznije artikulišu. Istina je da je svaka kriza u isto vrijeme prilika, pa je tako i vrlo „muška“ scena izazvala političarke da budu jače u suočavanju sa nasiljem i nepravdom koje nosi bavljenje politikom – kategorična je ona.

Meta mizoginih komentara i ponašanja, ukazuje Vuksanović-Stanković, uvijek su žene koje čvrsto izražavaju stav i stoje iza njega.

– Položaj žene nikad nije bio ovakav u crnogorskoj politici, u smislu izloženosti seksističkim napadima. Ali to neće prestrašiti nijednu. Mene pogotovo neće omesti da nastavim poslom da doprinosim razvoju i prosperitetu moje jedine države Crne Gore – poručila je poslanica SDP-a.

Sa druge strane Jonica ističe da su žene takvu vrstu diskriminacije doživljavale i ranije, ali da je sada to postalo vidljivije zbog društvenih mreža.

Zbog svih pritisaka kojima su izložene, zaključuje ona, javnost ne treba da se čudi ženama koje odustaju od bavljenja politikom ili političarkama koje često prećute ili idu linijom manjeg otpora da bi preživjele u, kako navodi, „muškoj areni“.

Snežana Jonica, koja je predsjednica Socijalista Crne Gore, jedna je od pet žena koje su uspjele da se nađu na toj pozici. Od uvođenja višepartijskog sistema predsjednice političkih stranki još su bile Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Azra Jasavić (Pozitivna), Marija Vučinović (Hrvatska građanska inicijativa, pa Hrvatska reformska stranka) i Milica Pejanović-Đurišić (Demokratska partija socijalista).

PREGOVORI PARLAMENTARNE VEĆINE BEZ ŽENA

Činjenica da u pregovorima vladajuće većine, koji bi trebalo da daju rješenje za izlazak iz parlamentarne krize i njihovim sastancima sa opozicijom o pitanjima za koje je potrebna dvotrećinska, odnosno tropetinska većina prisustvuju samo muškarci, Bošnjak ocjenjuje kao lošu poruku. Kaže da takva situacija govori da se u Crnoj Gori politika još smatra muškim zanimanjem.

– Sve te „velike teme“ muške kolege zagrabe za sebe. Ubijeđena sam da bi žene lakše došle do kompromisa, jer su fleksibilnije, a usudiću se reći i manje sujetne i imaju pojačan senzibilitet prema opštem dobru – kazala je Bošnjak.

Istog mišljenja je i Jelušić koja smatra da su neformalni centri moći u političkim partijama u kojima se donose presudne odluke i dalje nedostupni ženama.

– Nasilje je kada vidite na televiziji muške skupove koji sami odlučuju, a pritom govore o demokratiji i inkluzivnosti. U analizi nasilja nad ženama u politici često se ističe da je njegov cilj obeshrabrivanje žena – istakla je ona.

Vuksanović-Stanković, sa druge strane, kaže da kada je riječ o SDP-u odluka o tome ko će prisustvovati sastancima nije donešena na osnovu pola.

Nije saglasna da bi žene lakše došle do dogovora iako su spremnije na kompromis.

– Žene imaju više takta i vjerujem da bi našle neko praktičnije rješenje, ali postupanje u pregovorima je više stvar političkih ciljeva i interesa nego što je riječ o potrebi da se dođe do dogovora – kazala je ona.