Iz Demokratske Crne Gore su reagovali na saopštenje Demokratskog fronta koji su naveli da su pobjedu građanima ukrali oni „kao što je predsjednik Skupštine Aleksa Bečić koji ne da fotelju“.

Regovanje Demokrata prenosimo integralno:

– Cinik bi rekao pravi, dostojanstveni predstavnik jedne zemlje. I onda se Andrija sav ljutit pita zašto je najnepopularniji političar u svojoj koaliciji, i kako je moguće da je čak i onaj drugi Andrija, Popović, među građanima popularniji i bolje ocijenjen.

Ali šta da radi Andrija kad nema niti jedan jedini argument, pa evo mjesecima mora baš nedostojanstveno da podmeće, trača i podvaljuje. Pokušava, ali mu ne ide, jer mu laži i namjere razbijamo ne više ni za pet, već za minut ipo.

Uz sve to, slabo šta zna. Zamislite koliko ste neuki, kad ne znate da tri predsjednika ne odlučuju o sastavu obezbjeđenja i o tome ko će u datom trenutku voziti, a ko ne, već o tome odluku donosi Služba za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Ali u kom god sastavu da idu, jedno je sigurno: nigdje se nisu pobili.

Ali, šta da radi Andrija kad mu je naređeno da mora da uradi sve što je unjegovoj (ne)moći da sruši Vladu. Možda on i ne bi, ali mora. I zbog toga je strašno ljut. Mnogo ljut. Jer vidi da se sve manje i najbližima može predstaviti kao vođa bilo čega, već da sve više ljudi vidi da je obični poslušnik. Toliko je ljut da prosto ni očima više ne može vidjeti one koji nisu poslušnici. Odupri se Andrija! Ne moraš ih slušati.

Ali, šta da radi Andrija, kad mu podvala o saradnji Demokrata sa DPS kod građana ne može proći ni kao šala! Jer nisu Demokrate te koje zajedno sa DPS bojkotuju Skupštinu, za razliku od „Sinđinog parlamenta“ u koji se laganim korakom išlo po dogovoru sa istim DPS-om. Nisu Demokrate te koje zajedno sa DPS ruše Vladu, i to na identičan način i istim rečnikom! Nisu Demokrate te koje zajedno sa DPS pokušavaju da unište turističku sezonu, od koje ovaj narod živi, već Andrija.

A posebno nije Aleksa taj koji nije došao na Parlamentarni dijalog, već su to Milo i Andrija. Opet zajedno! Previše je to slučajnosti.

Zbog navedenog se Andrija pokušava sakriti iza bilo čega, jer zna da mu narod ovo što mu je naređeno nikad ne bi oprostio. Pa ga je muka uhvatila, više ne zna ni da prikrije. Pa kaže „dali Vladi 200 dana“. Ma niste Andrija ni 200 minuta, a ne 200 dana. A niste jer vam je DPS dao nalog da je kako znate i umijete srušite. Ali nema od toga ništa. Pa „zbog Rezolucije“ predlaže Miodraga Lekića za novog premijera, a i on glasao za rezoluciju! Skoncentrišite se malo, ljudi…

Isto tako, prije par godina, dok je Đukanović drugovao s Andrijinim beogradskim šefom, nigdje Andrije da pomene Kosovo, taman kao što ga danas nema da zatraži da Srpska lista napusti sve kosovske insitucije i da sruši Vladu Kosova! Jer ga neće ni biti! A sve zato što je to još jedna Andrijina prejeftina manipulacija emocijama građana.

Nego, kad smo već kod DPS-a, mislite da je narod Crne Gore zaboravio da je aktuelno izborno zakonodavstvo po kome smo brutalno pokradeni godinama na svakim izborima izglasano isključivo glasovima DF-a i DPS-a, nakon dogovora Andrija-Milo-Sveto?! Zato se Andrija u Beogradu sastaje sa Svetozarom Marovćem koji mu prenosi poruke Mila Đukanovica i zadatke iz DPS-a, dok mu je zauzvrat ustupio neke svoje tajkune, poput Gugija, s kojim je Sveto opljačkao Budvu.

Da se nisu pojavile Demokrate i još jedan broj partija, da nije Andrija Mandić krajnje nevoljno i pod pritiskom Crkve otišao na dno liste, a drugi se sakrili u kampanji, ne bi nikada pobijedili i oslobodili narod DPS-a. I danas tačno vidimo ko radi da se DPS nikad više ne vrati, a ko sve čini da se vrati, pa se valja u providnim glupostima. Za cijelih dvadeset godina svaki put ste izgubili, a tamo gdje bi i dobili, prodali bi pobjedu. Narodu koji ste navodno predstavljali je bilo sve teže, a Andriji sve bolje i bolje, samo što je šefa mijenjao na svake četiri kao i adresu na koju treba polećeti.

Da vas nema drugari, DPS-a za pet minuta ne bi bilo, a svonjihovo naslijeđe bi bilo raspršeno za još toliko vremena. Vi ste taj teg koji ih drži u životu, a bogme vam se tu mora priznati golemi trud!

Ali nije Andrija taj koji čudi. Andrija radi šta Andrija mora, a on zna odlično zbog čega mora. Već oni koji ga slijede. Oni koje je sam Mandić prevarom ubijedio da je za politiku potrebna samo upornost. Ona stara priča, „gazi bre i po kiši i po snijegu, miko“. Na osnovu onog što odnjih vidimo, opravdano vjerujemo da im je vožd zaboravio reći da je za politiku ipak presudan talenat, znanje, stil, a prije svega srce i hrabrost da se odupreš ako hoćeš da ti ljudi vjeruju. A oni baš ništa od toga nemaju – poručuju Demokrate.