Godinu i po, kovid-19 je zahvatao jednu zemlju za drugom. Upravo kada pomislimo da je virus pobijeđen, pojavi se novi soj, zarazniji od prethodnog.

Dilemu s kojom su suočene skoro sve države – da li će se i kada otvoriti za spoljašnji svijet, otežava delta soj koji ne samo da pogađa brže i više ljudi, nego često i one koji su vakcinisani.

Od nacionalnih ekonomija do porodica pojedinačno, balansiranje kako kontrolisati virus, a vratiti se na stanje prije pandemije, postaje izazovnije nego ikad, piše Rojters.

Za države s uspješnim programima imunizacije, izazov je, za sada, da se ponovo otvore i rizikuju dodatno širenje novog soja, oslanjajući se na vakcine da spriječe veliki broj žrtava.

Rizik je pojava novih sojeva koji bi poremetili tu računicu, ali za neke druge države, kriza je i dalje akutna, a negdje se i pogoršava.

Čak i prije dolaska koronavirusa, djelovalo je da digitalna revolucija, klimatske promjene i uspon Kine privode kraju poredak predvođen Zapadom nakon Drugog svjetskog rata. Pandemija će ubrzati tu transformaciju

Iako je kraj krize i dalje daleko, pojavljuju se obrisi života nakon kovida. Već su jasne dvije stvari: da će posljednja faza pandemije biti razvučena i bolna i da će kovid-19 za sobom ostaviti drugačiji svijet, ocjenjuje “Ekonomist”.

U svijetu je oko tri milijarde ljudi – oko 40 odsto stanovništva – primilo makar jednu dozu vakcine.

Države poput Britanije, Izraela i većih djelova SAD, vakcinisale su velike većine najranjivijih građana.

Druge su jedva počele i strasti se uzburkavaju. Pakistanski migrantski radnici u ponedjeljak su upali u vakcinalni centar u Islamabadu, očajnički pokušavajući da se domognu vakcina AstraZeneka i Fajzer kako bi mogli da putuju u Saudijsku Arabiju da rade.

Pohara koju je pandemija ostavila za sobom i dalje je očigledna u mnogim zemljama. Malezija, na primjer, zahvaćena je talasom zaraze koji je šest puta smrtonosniji od onoga u januaru. Glavni razlog je spora vakcinacija.

U podsaharskoj Africi, samo 2,4 odsto stanovnika starijih od 12 godina primilo je prvu dozu. Iako se očekuje da svijet proizvede 11 milijardi doza vakcina ove godine, proći će mjeseci dok one ne budu date, i još duže ukoliko ih bogate države budu sebično gomilale za slučaj da im zatrebaju, ističe britanski časopis.

Međunarodna šema Kovaks koja ima za cilj da siromašne države snabdije vakcinama, do sada je isporučila samo 90 miliona doza u 132 zemlje. Inicijativu je uveliko podrila odluka Indije da blokira izvoz vakcina pošto je ju je pandemija žestoko pogodila.

Svaki peti Italijan i Holanđanin rekao je istraživačkom centru Pju da su njihove države postale religioznije zbog pandemije

Delta soj, koji je prvi put otkriven u Indiji, dva do tri puta je zarazniji od virusa koji je izašao iz kineskog Vuhana.

Nijedna mutacija još nije podrila sposobnost vakcine da spriječi skoro sva teška obolijevanja i smrt, ali bi neka sljedeća to mogla, piše “Ekonomist”.

Sve to ne mijenja činjenicu da će se pandemija ublažiti, iako će sami virus vjerovatno preživjeti. Za one koji su imali sreće da se potpuno vakcinišu i da dobiju pristup novim terapijama, kovid-19 brzo postaje nesmrtonosna bolest. “Ekonomist” navodi da je u Britaniji, gdje je delta soj dominantan, stopa smrtnosti od zaraze sada oko 0,1 odsto, slično sezonskom gripu. Ako neki soj bude zahtijevao novu formulu vakcine, neće biti potrebno puno vremena da se ona napravi, dodaje se u komentaru.

Međutim, kako vakcina i terapija bude sve više u bogatim zemljama, biće veći i bijes zbog umiranja ljudi u siromašnim usljed nedostatka zaliha. Očekuje se da to izazove trvenje između bogatih zemalja i ostatka svijeta. Zabrane putovanja će razdvojiti ta dva svijeta.

“Ekonomist” piše da će zaostavština kovida-19 vjerovatno slijediti obrazac koji su odredile prošle pandemije.

Nikolas Kristakis s univerziteta Jejl identifikuje tri promjene: kolektivna prijetnja podstiče rast moći države; preokret svakodnevnog života navodi na traganje sa smislom; bliskost smrti koja izaziva oprez dok bolest bjesni, podstiče smjelost kada ona prođe. Svaka od ovih promjena će obilježiti društvo na svoj način, navodi britanski nedjeljnik.

Kada su se građani bogatih država povukli u svoje domove tokom lokdauna, i država se zabarikadirala. Vlade su tokom pandemije bile glavni izvor informacija, postavljale su pravila, bile izvor gotovine i na kraju obezbijedile vakcine. Donekle i na njihovo zaprepašćenje, političari koji su ograničavali građanske slobode, otkrili su da je to podržala većina njihovih građana, piše “Ekonomist”.

Postoje dokazi i o novoj potrazi sa smislom, što pojačava pomak ka politici identiteta i na desnici i na ljevici, ali ide dublje od toga. Svaki peti Italijan i Holanđanin rekao je istraživačkom centru Pju da su njihove države postale religioznije zbog pandemije.

U Španiji i Kanadi, otprilike dvoje od petoro je izjavilo da su porodične veze postale jače.

Kriza je uticala i na slobodno vrijeme. Ljudi kažu da ga sada imaju 15 odsto više.

Mlade žene u Britaniji provode s knjigom 50 odsto više vremena, a književni agenti su preplavljeni prvim romanima.

Još nije jasno da li će se povećati spremnost na rizik, piše “Ekonomist”.

“U principu, ako preživite smrtonosnu bolest, možete se smatrati srećnim i baš vas briga za sve ostalo. U godinama nakon španske groznice, glad za uzbuđenjem je buknula u svim sferama, od seksualne razuzdanosti, preko umjetnosti do pomame za brzinom. Ovoga puta, nove granice bi se mogle kretati od putovanja u svemir preko genetskog inženjeringa do vještačke inteligencije i proširene realnosti”, navodi se u komentaru.

Čak i prije dolaska koronavirusa, djelovalo je da digitalna revolucija, klimatske promjene i uspon Kine privode kraju poredak predvođen Zapadom nakon Drugog svjetskog rata. Prema ocjeni “Ekonomista”, pandemija će ubrzati tu transformaciju.