Prosto je nevjerovatno za koliko problema koji nas tište smo sami odgovorni. Samosabotiranje je obrazac ponašanja koji je primjetan kod svakog od nas, samo je pitanje u kojoj mjeri.

Kako drugačije objasniti činjenicu da želimo da više vježbamo, a umjesto toga spavamo, da se kunemo da nećemo zvati bivšeg, a onda baš to uradimo kad smo usamljeni, da obećavamo sebi da ćemo se zdravo hraniti, a gotovo nikada ne zaboravimo da kupimo čips kada se nađemo u radnji?

Kao što videte, primjera samosabotiranja ima napretek u životima većine ljudi. Postavlja se pitanje zašto to sebi radimo? Tri razloga su ključna:

Strah

Ljudi iz straha izbjegavaju neophodne konflikte, odlažu donošenje neizbježnih odluka koje nose neki rizik, i trude se da ne unose promjene u svoj život, dok se istovremeno žale na njegov kvalitet. Većina pojedinaca se plaši neuspjeha, što ih paradoksalno ne motiviše da se više trude, već da odustanu bez borbe. Postoje pak i oni koje plaši uspjeh.

Neznanje

Mi nismo savršena bića koja su u stanju da perfektno analiziraju svaku situaciju i procijene prednosti i mane različitih odluka, a da ne govorimo o tome da se nekada ni minimalno ne informišemo o stvarima koje nam mogu uticati na život. Neki ljudi, na primjer, jednostavno ne znaju da planiraju i organizuju svoj život na pravi način, zbog čega se hvataju u koštac s problemima koje nisu kadri da riješe i određuju sebi ciljeve koje nikako ne mogu da ispune.

Nesamostalnost u donošenju odluka

Kada donose odluke, ljudi prečesto razmišljaju o tome šta će o njima misliti okolina, zbog čega ponekad biraju da rade stvari koje ih ne čine srećnim. Sledstveno tome, oni nisu istrajni u tim odlukama, pa ulaze u pakleni ciklus samosabotiranja, koji nije dobar za njihovo mentalno zdravlje. Često se, na primjer, dešava da ljudi bez mnogo razmišljanja uđu u brak samo zato što svi njihovi prijatelji već imaju porodicu, a puno je i primjera djece koja su izabrala da studiraju ono što su njihovi roditelji željeli, a ne oni, zbog čega na kraju i nisu završili studije.