Srceparujuća priča…

Pjesma „Pjevam danju, pjevam noću“, jedna je od najvećih hitova iz bogate karijere legendarnog Zdravka Čolića. Međutim, mnoge ne znaju o čemu tekst zapravo govori i koje napisao stihove.

Autor riječi ove pjesme, koju je Čola snimio davne 1977. godine jeste pjesnik Branko Radičević. Čuveni romantičarski pjesnik je ove riječi uputio Mini Karadžić, ćerki Vuka Stefanovića Karadžića, reformatora srpskog jezika.

Mina Karadžić bila je zvijezda bečkog života: obrazovana, uglađena i talentovana. Govorila je četiri svjetska jezika, svirala je klavir i voljela je da slika.

Među uglednim ljudima kojima je bila okružena, mnogi su joj se udvarali.

Branko Radičević je u to vrijeme bio mlad pjesnik i siromašan student obolio od tuberkuloze. S obzirom na to da mu je cijela porodica preminula od iste bolesti, odlučio je da upiše medicinu.

Minu je upoznao u visokom društvu i ona mu se kao tako mlada, pametna i kulturna ljepotica odmah svidjela.

Ni Mina nije bila imuna na mladog pjesnika, o čemu svjedoči njeno kasnije pisanje o njemu. Siromašni pjesnik o svojoj ljubavi pisao je i Đuri Daničiću, ali nikada se nije nadao da će njihova platonska ljubav biti fizički realizovana.

Svoja osjećanja izrazio je kroz pjesmu, poručivši joj da želi da je „metne međ zvjezdice“.

Branko je preminuo od tuberkuloze 1853. godine u 29. godini. Pet godina kasnije, Mina se udala i dobila sina Janka, ali nikada nije bila srećna. Dvije godine pošto je postala majka, preminuo joj je suprug, a godine 1876. je u ratu izgubila i sina jedinca.

Preminula je 18 godina kasnije u 65. godini.