Pred njegovim moštima mnogi bolesni uspjeli su da se iscijele.

Pravoslavna crkva i vjernici danas slave Svetog Vasilija Ostroškog, velikog čudotvorca, čije se mošti čuvaju u manastiru Ostrog, a čija čudesa ne mogu da se izbroje. U pravoslavom, crkvenom kalendaru ovaj dan je obilježen crvenim slovom.

Njegovo sveto tijelo u cjelosti počiva u ostroškoj isposnici, nepodložno zakonu truljenja, više od trista godina.

Sveti Vasilije rođen je u selu Mrkonjić u Popovom polju 28. decembra 1610. godine od roditelja Petra i Anastasije Jovanović. Na rođenju je dobio ime Stojan. Iako su bili siromašni, Jovanovići su važili za pobožnu porodicu koja redovno posjećuje sva bogosluženja.

Od malena je bio ispunjen ljubavlju prema Crkvi, a kada je porastao otišao je u trebinjski manastir Uspenja Presvete Bogorodice i primio monaški čin.

Kasnije je izabran i proglašen za episkopa Zahumskog i Skenderijskog, mimo svoje volje. Kao arhijerej, najprije je stanovao u manastiru Tvrdoš, a kada su Turci razorili ovu svetinju, preselio se na Ostrog.

U Ostroškoj stijeni je podigao i ukrasio crkvu Časnog i Životvornog Krsta i naredio da se živopiše. U njegovoj težnji da se Ostroška pećina pretvori u manastir, niko nije mogao da mu stane na put, pa je prilikom podizanja manastirskih celina nosio kamenje, neprestano se molio obavljajući za to vrijeme sve svoje crkvene dužnosti.

Sveti Vasilije Ostroški umro je 1671. godine u svojoj ćelij iznad Ostroške isposnice.

Prema legendi, u trenutku napuštanja ovog svijeta neobična nadzemaljska svjetlost ispunila je ćeliju. Tijelo svetog Vasilija monasi su sahranili ispod crkvice Svetog Vavedenja Majke Božije. Slava ovog pustinjaka u narodu je već bila dovoljno velika da bi Turci odmah po njegovoj smrti pronašli njegove kosti i spalili ih na lomači u nadi da ce satrti duh pravoslavnog življa.

Godine 1878. velikom svečanošću obilježeno je vraćanje moštiju u Ostrog, a tada je kovčeg nosio crnogorski knjaz Nikola.

Svetog Vasilija poštuju mnogi vjernici.

Vjeruje se u čudotvornu moć njegovog tijela. On, koji je u svom zemaljskom životu više ličio na anđela nego na čovjeka, uzdigao je svoj duh do prijestola božjeg, a svoje tijelo obesmrtio. To sveto tijelo bilo je za vrijeme zemaljskog življenja hram duha svetoga, a posle rastanka sa dušom, postalo je riznica blagodati.

Mnogi vjeruju da će, ako se zavjetuju da će na svetog Vasilija otići na Duhove u manastir Ostrog, njihova, ili bolest nekog njima bližnjeg, nestati „kao rukom odnesena“. Ako riješite da potražite pomoć ovog sveca, od danas treba da počnete strogi post koji će trajati sve dok na Trojice ili Duhove ne odete na Ostrog i tamo se pričestite.