Ako je ime znamenje, Emilo Labudović nema rivala na polju samoponižavanja. On nam piše iz sela koga više nema, a u stvari, redovno se oglašava iz palanke koja je u njegovom duhu. Osuđen na nju, želi da crnogorska javnost izdržava kaznu njegovih piskaranja u kojima bojama lošeg kvaliteta i još gorom tehnikom predočava svijet koji nosi u sebi.

Ovoga puta nasrnuo je na poslanicu Draginju Vuksanović-Stanković, napunivši pušku do vrha, a odjeknuvši prazno, ispucavši svu bijedu svoga duha, kojoj svjedočimo od njegovih prvih javnih koraka. Svi mi znamo da ovaj tekstuljak nema veze sa našom koleginicom iz SDP-a, iako se kvaziautor poziva na njeno ime, ali ima veze sa društvenim vrijednostima koje uspostavlja vladajuća klika. Emilo je njen simbol. Nakon ove pisanije, njegovo prezime bi trebalo promijeniti u Kukavičić, jer se samo kukavice na ovaj način obrušavaju na poslanice koje uznemiravaju duhove “srpskog sveta” i ozbiljna su im prijetnja. Emilu, zbilja, jeste osvježilo, jer je IN4S, portal gdje je fašizam zvanična ideologija, postao ogledalo Vlade Crne Gore, a on njegova ikona stila.

Emilo Kukavičiću, dovoljno ste se brukali 90-ih, još više u crnogorskom parlamentu, znate vi kako.

Životna i profesionalna biografija koleginice Vuksanović-Stanković zauvijek će biti vaša “tuga i opomena”, tuga zbog toga što ste postali, a opomena za to što ste mogli biti.

Poslanice Kluba poslanika DPS-a