Na zadovoljstvo članova Redakcije portala „PV Informer sve veći broj građana Pljevalja iskazuje svoje povjerenje i traži da se objave njihove priče iz realnog života ili zatraže pomoć u rešavanju njihovih životnih problema.

Ovaj put nam se obratila Ervina Đurđević Kuluglija koja je bila pratilac svom teško oboljelom bratu od korona virusa, koji je lice sa posebnim potrebama,a liječen je u pljevaljskoj Kovid bolnici, nekadašnjem vojnom stacionaru.Njenu priču o liječenju teško oboljelog brata i borbi dr Mirhe Hasanbegović i ostalog medicinskog osoblja 16 dana u Kovid bolnici prenosimo u cjelini :

Imam potrebu da se putem portala „PV Informer“ čiji sam redovni pratilac obratim pljevaljskoj i crnogorskoj javnosti i iskažem veliku ljudsku zahvalnost zdravstvenim radnicima u pljevaljskoj Kovid bolnici,a prije svega jednom velikom čovjeku,stručnjaku i humanisti,dr Mirhi Hasanbegović, istinskom pljevaljskom heroju našeg doba, kao i osoblju Kovid bolnice koje sa doktoricom radi mjesecima bez zamjene,medicinskim sestrama Emiri Pačariz,Sibeli Sokolović,Mireli Kordić i tehničaru iz nama bratskog Priboja, Igoru Kneževiću, kao i ostalom pomoćnom osoblju koje radi neke druge poslove,a sve radi zaštite zdravlja ljudi.

Veliko hvala na nesebičnoj brizi,požrtvovanju, danonoćnom radu oko svih teških pacijenata bez izuzetka, među kojima se našao i moj brat Edin Đurđević,lice sa posebnim potrebama,oboljelom od Daunovog sindroma čiji sam pratilac bila u Kovid bolnici punih 16 dana do bratovog oporavka od Covid 19,a koji je po prijemu bio u teškom zdravstvenom stanju.

Za vrijeme boravka u Kovid bolnici, smještenom u nekadašnjem vojnom stacionaru bez nekih posebnih uslova, imala sam više od pola mjeseca vremena da primjetim sa koliko požrtvovanja i ljudske brige se odnosi medicinsko osoblje prema svim pacijentima, jer u ovu Kovid bolnicu dolaze samo najteži bolesnici oboljeli od Covid 19.Nevjerovatna je mentalna snaga ovog malog medicinskog tima koji već skoro pola godine bez zamjene radi sa najtežim bolesnicima.

Posebno je na mene ostavila utisak naša mlada doktorica Mirha Hasanbegović koja mjesecima unazad nije išla svojoj porodici iako ima dijete koje je tek pošlo u prvi razred osnovne škole.Mogu samo da zamislim koliko joj toliko dugo fali topli zagrljaj njenog malog sina i cjelokupne njene porodice.I dok sam bila pratilac mom oboljelom bratu često sam gledala sa kakvom upornošću i voljom radi i čudila se odakle u toj mladoj doktorici nježne građe tolika fizička i mentalna snaga da i dalje istim intenzitetom radi sa najtežim bolesnicima od ove opake bolesti koja sve više odnosi ljudske živote.

Poseban akcenat stavljam na vrlo teške uslove za njihov rad,mali prostor,lošu opremljenost i još suočavanje sa nesavjesnim pojedincima koji svojom bahatošću uznemiravaju medicinsko osoblje i teško oboljele ljude ne shvatajući da postoji Kovid ambulanta i da je Kovid bolnica samo za najteže bolesnike oboljele od Covid 19.Smatram da bi rukovodstvo Opšte bolnice Pljevlja trebalo iznaći način da se ograniči ulazak u dvorište Kovid bolnice kroz rad neke redarske službe, koja bi onemogućavala pristup onima koji ometaju rad zdravstvenih radnika.

I na kraju želim još jednom da se zahvalim kompletnom medicinskom osoblju zbog posebne brige prema specifičnom slučaju zdravstvene njege prema osobi sa posebnim potrebama i uspješnom liječenju u ime mene i moje uže i šire porodice.

Hvala do neba dr Mirhi Hasanbegović pljevaljskoj heroini velikog srca i mentalne snage od mog oca Begana Đurđevića i posebno mog voljenog brata Edina, koji je iako obolio od Daunovog sindroma uz pomoć ovih divnih ljudi pobjedio još jednu životnu bitku.

Ervina Đurđević Kuliglija